MOJA
OTADŽBINA
Otadžbina to nije država, ni vlast bilo koja,
Još manje stranke sulude, bezbrojne, lude...
Reke, planine i brda plava - Otadžbina su moja,
I gradovi, i sela što radost u srcu bude...
Otadžbina je moja visoka škola Slobode
U kojoj su oduvek bili najbolji djaci:
Oni što čelik kale, oni zvezdama što brode,
Oni što carske drumove oru
I skromni, radišni, seljaci...
U Otadžbini mojoj prepunoj neznanja i znanja,
Bogatih bez rada i radnika bez hleba, imanja,
Narod se celi jedino i samo Slobodi klanja,
Istinu, Pravdu, Lepotu i Ljubav sanja...
U Otadžbini mojoj i kad u ropstvu vene,
Ponikne uvek ručica rumena, mala,
Iz svakog srca nevine, i hrabre, dece njene
Za rodnu grudu, pod njenim nebom, što su pala.
Sada na Otadžbinu moju kidišu Šiptari, banditi.
Evropa i Amerika bombama je ruše i šire laži,
I Srbin mora krvlju svojom svoje Kosovo da štiti,
Jer Istina i Pravda za silnike nikada ne važi.
(C) Miljojko Milojević