POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEČEMU !
 
 POČETNAPOČETNA  PitanjaPitanja   TražiTraži   Lista članovaLista članova   Korisničke grupeKorisničke grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

AKTUSOVE KRATKE PRIČE

 
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 2:46 am    Naslov: AKTUSOVE KRATKE PRIČE Odgovoriti sa citatom

NE VJERUJ MI NA RIJEČ


Vjeruješ li prijatelju, da ako bih ti sada počeo pričati
sve o tome šta je u mojoj duši, vjeruješ li da ne bih imao
dovoljno riječi da ti to sve ispričam. I zato prijatelju,
ne vjeruj mi na riječ, ne vjeruj da ću ti to ispričati, jer ja
sam svoju riječ do sada po tom pitanju toliko puta pogazio,
da više nemam hrabrosti ni za šta dati svoju riječ, jer se
bojim da će ona unaprijed, i prije nego je data, biti pogažena
takoreći od sebe same izdata.
I zato prijatelju, bolje povjeruj mojoj šutnji, kojom ću ti odšutati
sve ono što sam ti mislio reći, nek ti muk mojih neizgovorenih
riječi ispriča, do sada neispričanu priču. Priču mukle tišine,
priču rastakajućeg muka, muka bola i tuge, koji su se uvukli
unutra, da se sakriju, da odu daleko od očiju radoznalaca,
daleko od lajavih usta lajavaca, kojima ništa nije sveto, koji
skrnave sve, pa i pravo na bol i na tišinu i pravo na tugu i samoću.
Koji skrnave pravo na ljubav neuzvraćenu, ili uzvraćenu ali skrivenu
iz straha da se ne uzgoropadi i uništi ono lijepo u sebi.
Odšutaću ti svoje misli skrivene, koje udaraju o hridi zaborava,
njihove mukle udarce da otmu od zaborava nedoživljeno, da
otmu od snova nedosanjano , da otmu od riječi neizgovoreno,
da osute ono najljepše u nama, jer više nemaju kome to da
iskažu.
Da li si kad prijatelju slušao vjetar, kako jauče u mukloj tišini
noći? E tim jaukom muklim, bez glasa, samo potmulom jekom
misli, dok udaraju u hridi zaborava, rećiću ti sve i sve će ti biti
jasno, da ti nikada jasnije nisam mogao to ispričati.
I kad saslušaš prijatelju moju muklu istinu, pogledaj u moje oči.
Pogledaj u njihov izgubljeni sjaj i oćuti ono što si vidio, jer riječi
će samo pokvariti sve. Ono što si vidio biće dokaz da sam
bolestan od tišine koja me polako jede. I ne pitaj me zbog
koga i zbog čega, odgovora neće biti, jer usne zadrthe na to
ime, strah ih je više da ga izgovore, a to ime se sada zove
TIŠINA.

_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?


Poslednji izmenio Aktus dana Ned Sep 30, 2007 3:37 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 3:33 am    Naslov: PONOĆNI VLAK Odgovoriti sa citatom

PONOĆNI VLAK


Sjedam u taksi, kiša je počela padati....
Pokušavam kroz prozor automobila da vidim tvoj prozor,
još je svjetlo upaljeno.... Ti još ne spavaš.
....O Bože šta bih dao da sam sad tu kraj tebe u tvojoj toploj sobi, ali....život je rekao drugačije. Ostaće taj san nedosanjani i sjećanje na hladnu noć,...
na pogled ukočeni kroz prozore automobila kišom umivene,... na izmaglicu
koja je nastala od kiše,.... od suza u očima.
Da,... plakao sam, zašto bih to krio,... plakao sam jer te volim, a nije nam suđeno da budemo ono što smo,... da budemo svoji.
Taksi se provlači kroz kišu kao kroz zavjesu i više ne mogu da vidim tvoj prozor,... ali mogu da osjetim otkucaje tvog srca,...
ubrzane, kao ono kad sam ti ruku držao i osjetio ti puls i kako ti srce lupa.
Srna uplašena,... to si ti.... Uplašena i usamljena.... Usamljena u duši,... iznutra.
Nema više onoga ko je čuo tvoj vapaj,... da te tješi,... da te hrabri,... da ti nudi nesebičnu ljubav.
On-ja, odlazi... Odlazi zauvijek iz tvog života, a nada se da to neće biti tako,... da to neće biti zauvijek..................
Eh ta varljiva nada, ta zadnja slamka spasa za koju se davljenik hvata....

Srno moja mila, krupnooka,... kako ćeš sada sama da se boriš sa svojim
unutrašnjim bolom...... Sa bolom koji obični smrtnici ne mogu primijetiti, jer ti si navukla masku na svoje lice.... Ti glumiš sreću i zadovoljstvo i samo ponekad,.... kad pun mjesec obasja tvoj grad i zvijezde zažmirkaju pospane, a vjetar donese miris planinaskog cvijeća.... Samo ponekad ti izađeš na tvoj balkon i zagledaš se u nebo.... U onu zvijezdu što je daleko na zapadu.... Stojiš tako dugo zagledana sa suzama u očima, i u sebi se moliš za dobro onoga ko te je mogao razumjeti..... Znam to....
Ne moraš mi reći, ja to osjetim...... Ja osjetim tvoje molitve, isto kao što sam osjetio septembra 18 prošle godine, u trenutku kad je život visio o koncu.... Kad si me spasila,.... hvala ti,.... hvala do neba..... Hvala što si zakoračila u moj život...... Hvala za sve što si mi dala i što si mogla a nisi smjela dati, i za to ti hvala..... Hvala ti što si bila toliko hrabra i nesebična i žrtvovala svoju ljubav..... Da bi mi dala priliku da te još više zavolim...............

Ponoćni polazi vlak, za mene poslednji koji će krenuti sa te stanice, ja sam u njemu...Odlazim.... Kuda?... Ne znam ni sam..... Odlazim da bih otišao..... da ne gledam tvoj grad, tu kišu što kao da plače dok kvasi ulice grada.... Tako je osjećam, i kao da čujem neba jauke, dok munje sijevaju. Odlazim!... A srce ostaje..... Rastajemo se srce i ja!.... Ovo što je sad u grudima nije srce, to je metalna komora za pumpanje krvi...
Jer srce je ostalo uz tebe, ti si ga zarobila za cijeli zžvot.... Ja više nemam čime da volim, jer kažu da čovjek srcem voli..... Kad voli iskreno... Jednom sam to doživio i nikad više neću moći.
Ostaće samo laž,... prevara,... maska koju ću i ja morati navući i
trenirati ovo vještačko srce da me ne oda.....

Vlak juri u noć...
Odmiču svjetla grada, a kiša još dobuje po krovu i kvasi prozore vagona.... Ostaće priča ne ispričana, ostaće na vrhovima usana uzdrhtalih, žednih poljubaca... I pitanje jedno neizrečeno do sada.
Da li ćes kad saznati istinu....... koliko te volim?
A volim te,... volim više od života i više od ponosa,... i nije me stid reći da mi je za tobom,..... jedino za tobom suza potekla,... teška,... olovna,... muška....... Suza koja se krije od drugih,.. ali je je ne krijem,.. ja sam ponosan na nju....
Jer kad ta suza ne poteče,... tu nema prave ljubavi.
Vlak je duboko u noći, čuje se zvižduk koji budi uspavanu preriju..... Odnijeo me daleko,... daleko,.... u prostore meni strane,... u samoću i pustoš,... da tamo vidam rane i sanjam san nedosanjani, i gajim varljivu nadu da nije kraj.

I ne znaju oni koji ne mogu da iskreno vole,....ne znaju kako je to kad ti ostane samo ta varljiva nada.......
Ima li povratka iz pustoši,.... pustoši u duši?.....
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 4:13 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

DVA SVIJETA RAZLICITA

--------------------------------------------------------------------------------

Sjedi covjek na obali rijeke, zamisljen i gord. Ponos mu se u ocima vidi, ponos i zadovoljstvo sto je tu, tu kraj njegove rijeke, nakon dugo vremena. O cemu razmislja, da li o onoj prelijepoj gospodji ili... Ulazim mu u misli i citam ih:

"Mislili smo da se dobro razumijemo, da smo stvoreni jedno za drugo i da sve prepreke mozemo savladati. Ali nije tako, jer ti i ja smo svijeta razlicita dva.
I znamo to dobro i ti i ja, ali eto furali smo taj nas fazon, pokusavali dokazati da se moze spojiti nespojivo. Svako iz svojih razloga, ti tvoje razloge sama najbolje znas isto kao i ja svoje. Moji su lako objasnjivi, imaju logicno uporiste u onome sta sam i ko sam ja. Prosjek i ispod prosjeka cak, a ti ljepotica oko koje mnogi oblijecu, kao mace oko vruce kase. Ti zanosna i prkosna, zeljna necega novog, nesvakidasnjeg, pomislila si u jednom trenutku da sam ja taj koji ce te zainteresovati na malo duzi period, da ces tako prekinuti lutanje iz ruku u ruke koje ti nista ne znace. Ti vatrena zena, zar zivi, ja faca prosjecna, neubjedljiva i pomalo usiljena. Zar ne primjecujes da to ne ide jedno uz drugo. Ja sam to primijetio eto, ali mi se nekako nija dalo da se otkacim, pa ti petljah i lagah kako ne mogu bez tebe, a istinu pravu krijem, da znam da smo mi promasaj veliki.
Jer moje mjesto u tvom svijetu glamuroznom nije, ja ne znam da se krecem u tvom drustvu, neznam da se ponasam nobl. Da sam pas moglo bi se reci da nemam pedigre, ovako nemam dovoljno jaku rijec da izrazim to sto osjecam. Ne zelim da te pravim smijesnom. Dobro, imao bih ja novac da te izvedem na veceru u otmeni restoran, ali tad bi nastao problem, jer ja se ne bih znao ponasati u tom restoranu. Ma jesam, ucio sam ja bonton i te kerefeke o lijepom ponasanju, ali samo one elementarne lekcije, jer sam se kretao u takvoj sredini, prostoj. Gospodjo moja draga, a ti, ti si dama. Ti si rodjena za sampanjac i kavijar, za lobster i druge fine stvari poput bisera i dijamanata, a ja sam ti draga moja gospodjo navikao da gulim pasulj i to cesto go, bez icega u njemu. Ti si navikla na parkove Londona, Pariza, Madrida. Navikla na Karibe, Havaje, Kopakabanu i druga ina mjesta puna snobizma i bizarnosti, a ja mila moja na livade i rijeke,na staze i puteljke, na mjesec i mjesecinu, i sjaj zvijezda na vedrom i cistom nebu iznad mog sela. I reci mi draga gospodjo, kako to mozemo ti i ja biti par, pa vidis valjda da to ne ide ni u ovom virtualnom svijetu.
Jer ja sam ti covjek jednostavan i prost, neznam lagati i petljati, ja se neznam folirati i glumiti ljubav, tamo gdje je nema, a da prikrivam onu pravu ljubav.
Ma ne mogu ti lagati vise, jer ja volim svoju balkanku, jednostavnu i prostu. Znas ona i ja smo navikli i na more kad odemo, da se provedemo izvan restorana i hotela. Mi idemo na more, radi mora i sunca, radi korala i skoljki. Isli bi da se divimo udarima talasa po stijenju i bistroj i prozracnoj vodi Jadrana, kroz koju se vidi svaki kamencic i svaka ribica na dnu. I onda bi ronili otvorenih ociju, tako dugo dok smo daha imali i dok nam oci ne pocrvene od slanosti te vode. I jos bi nesto gospodjo radili, ljubili se ispod povrsine mora, bez maski i opreme za ronioce. Nemam ja jahte, ali moja balkanka i ja smo imali jedno drugo i nase more, nase predvecerje, kad talasi udaraju o obalu, drzanje za ruke i pustanje vjetru da nam miluje kose.
A ti draga moja gospodjo, ti sjedis u rashladjenoj sali restorana, sluzi te konobar ili dva. Otmeni gospodin, naravno dobro nafatiran pali ti tanku cigaretu, kojoj ja neznam ni ime izgovoriti, u dugackoj srebrnoj mustikli. Tvoje vitko tijelo miluje skupocijena blistava haljina koja se presijava na svjetlosti. Tvoja je postelja sva u bordo satenu, meka i hladna, to je za tebe zivot.
A ja vise volim miris sijena na tavanu, gdje moja balkanka i ja ljubav vodimo, poj slavuja u sumarku i let leptira na livadama punim cvijeca. Volim to vise od najluksuznijih hotela svijeta.
Ti i ja draga moja gospodjo smo svijeta razlicita dva, i zato ne trazi me vise, a necu ni ja tebe, bolje je tako, zasto da patimo zbog onoga sto je nemoguce, sto ne ide, zasto da lazemo jedno drugom, kad se mi gospodjo draga ne volimo i nikad necemo voljeti. Voljeti znaci i razumjeti, a mi se nikada necemo moci razumjeti, jer premalo poznajemo svijetove u kojima zivi ono drugo. A ono sto ne poznajes ne mozes ni razumjeti draga gospodjo, a sto ne razumijes ne mozes ni voljeti, a sto ne volis....znas i sama mala fajda od toga, nema tu srece."

Izlazim mu iz misli,ne zelim da vise ulazim u njegovu privatnost, jer ce sada vjerujem poceti misliti na onu pravu, na svoju balkanku.
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Uto Jun 10, 2008 11:27 pm    Naslov: A tražiš li ti koga Odgovoriti sa citatom

A TRAŽIŠ LI TI KOGA?

Čovjek je sjedio na stepeništu oronule četverospratnice i listao neke
izgužvane novine. Na njemu je bilo ishandjalo odijelo već svo u ritama.
Stao sam ispred ulaza zgrade, već zaraslog u korov. Sa fasade je otpao
dobar dio maltera, cigle su virile iz zidova, a prozori i vrata su bili
izvaljeni iz štokova i bez stakala. Zgrada i čovjek su se dopunjavali, činili
jednu cjelinu, oronulu i zapuštenu, skoro avetinjsku sliku su stvarali.

- A tražiš li ti to koga?- upita me čovjek,dok je prljavim prstom čačkao
nos, sav u krastama.
Gledao je u mene svojim vodenastim lisičijim pogledom, karakterističnim
ljudima koji žive na ulici, spremnim da ocjenjuju i procjenjuju svakog
prolaznika, da bi se uvjerili kod koga mogu ižicati koju paru. Nisam mu
odgovarao dok sam gledao zgradu od krova, detaljno kao skenerom,
snimao svaki njen sprat, kao da sam u mislima vršio rekonstrukciju
zgrade.
Polako sam odmahnuo glavom:

- Ne, ne tražim nikoga, onaj koga bih tražio nije tu već godinama i
nikada se više neće vratiti.-

Lijenim i sporim koracima sam gazio po vlažnom žutom lišću koje je
prekrivalo ulicu. Jesen je već podobro odmakla, u vazduhu se osjećao
miris skore zime. Zastao sam kraj obližnjeg groblja, zagledao se u mali
skromni spomenik i sam sebi prošaptao:

-Ne, ne tražim nikoga, znam ja dobro gdje je on sada, ovo je njegov
dom već dvadeset godina.-

Sagnute glave, mislima negdje u prošlosti, gledajući lišće koje nisam više
vidio, produžio sam dalje niz ulicu. Bio sam u mislima negdje daleko u
prošlosti, zaustavio ili bolje rečeno vratio vrijeme unazad. Ali samo u
mislima, u stvarnosti život je tekao dalje svojim tokom, kao da se ništa
nije događalo i ništa ga nije pogađalo.

Odrpanac ispred oronule zgrade je gledao zamnom, još pokušavajući da
shvati šta sam mu rekao. Bezuspješno. Ne vrijedi, može razumjeti samo
onaj ko zna i ko osjeti...
Onaj ko izgubi nekog njemu bliskog.
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
lepa_S



Pridružio: 17 Avg 2006
Poruke: 924
Lokacija: ch

PorukaPoslao: Uto Sep 23, 2008 10:31 am    Naslov: Re: A tražiš li ti koga Odgovoriti sa citatom

SVAKA CAST KUME!
Sve sam rekla!

Srdacan pozdrav Lepa

p.s. moram dodati: besprekorno si uradio. Sve price su na jednom mestu. To me odusevljava!
_________________
Docekaj me osmehom... ...
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoči na:  

Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .