POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEÈEMU !
 
 POÈETNAPOÈETNA  PitanjaPitanja   TražiTraži   Lista èlanovaLista èlanova   Korisnièke grupeKorisnièke grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

Zaboravljena pesnikinja- Danica Markoviæ/1879-1932/

 
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> NAJDRAŽA PESMA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeæu temu  
Autor Poruka
natalijajakovljevic



Pridružio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pet Nov 13, 2009 11:10 am    Naslov: Zaboravljena pesnikinja- Danica Markoviæ/1879-1932/ Odgovoriti sa citatom

GALIUM VERUM /IVANJSKO CVEÆE/


Kleknuh u polju Å¡iroku,pred cvetom
Å to nosi ime tvoje,uvek drago;
Vetriæ je svojim donosio letom
Mirisa šumskih jednodušje blago.

Nemadoh snage,da uskinem cveta,
I sagoh glavu nad njegovim strukom,
A,kao vapaj podzemnoga sveta,
Zajeca vetar pomamnim fijukom...

Vetar me hladni do kostiju probi
Na toplom suncu vedrog letnjeg dana.
...Al sliku tamnu moje mraène kobi
Odagna odjek klika razdragana:

To seljanèica,u šarenu ruhu,
S rukama punim ivanjskoga cveæa,
Gazeæi travu i strnjiku suhu,
Rasu se jato duž reda drveæa.

Vetar umuèe pred obesnom klikom!
Ja pružih ruke ka veseloj èeti.
I sklopih oèi pred šarenom slikom,
Ištuæi samo sveže rukoveti.

Svi se koraci upraviše k meni.
Sliše se reèi u nejasne zvuke.
I kao cvrkut ptièica maleni,
Sliše se reèi u nejsne zvuke.

Sagledah cveæa ruke svoje pune!
Na uzburkane pritisnuh ga grudi!
Kletva se diže,da udes prokune,
I mraènu kletvu što skovše ljudi!


/odlomak//
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridružio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pet Nov 13, 2009 3:18 pm    Naslov: REZIGNACIJA - DANICA MARKOVIÆ Odgovoriti sa citatom

Сутон се прикрада у дворану глуху
Где је некад мека звонила канцона,
на умору дана у јесењем руху;
Из даљине тамне звук допире звона,
Где дуж реке мутне још чупкају крда
Докле магла пада повр венца брда.

Кола нека шкрипе по каљавом путу;
По голоме поду пламен слике шара;
Клавир немо стоји у тамноме куту;
Ватра оштрим звуком у пећи пуцкара.
Док теј у чајнику једнолико струји,
Полумртвих муха рој на окну зуји.

Седећи крај пећи,закашљем се кашто-
Може бити ради једнодушја само-
А поглед се вине,не знам ни ја зашто,
Преко реке,путу,дуж ливаде тамо,
Где увело лишће растурено жути,
Једнолико теку досадни минути...

Без реда и везе мисли ми крстаре
Кроз уморну главу...Свећу ваљало је
Ужећи на гробљу,из навике старе;
У оку ми сузе залеђене стоје...
И,док небом трне осмејак Церере,
У души ми бруји тужно"miserere"

Ја у срцу чиним умрлима помен.
Ту је гробље моје,место небу ближе,
Где сахрањен лежи за споменом спомен,
Ту кандило гори:вечности се диже
Песмом кад из срца,надземном топлотом,
А с њим душа кружи над празним животом.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridružio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pon Nov 16, 2009 1:58 pm    Naslov: DANICA MARKOVIÆ - BIOGRAFIJA Odgovoriti sa citatom

Danici Markoviæ je mesto u našoj umetnièkoj poeziji obezbeðeno jednom zasvagda,jer su joj pesnièki talenat priznali još njeni savremenici,a docnija vremena nisu mogla,niti su pokušavala da ospore taj sud.Pre nje su mnoge naše žene pisale stihove i zbogtoga bile svrstane u književnice,ali je to sve bilo bledo i vodnjikavo bezlièno i slabo.Sem Drage Dejanoviæ-iza koje je ostalo nešto dobrih stihova koji govore o iskrenom i snažnom oseæanju-sve te naše pesnikinje pisale su površno ili nategnuto èak i onda kad su pisale stihove za decu,pa su zato i zaboravljene.Sasvim je drugaèiji sluèaj Danice Markoviæ èiji su stihovi uneli jednu jednu novu notu u našu žensku poeziju.Njeni stihovi su veoma lièni,a ujedno su predstavljali isasvim otvorene ispovesti,pa je u to vreme valjalo imati veliku smelost objaviti ih pod punim potpisom.Ona je u svojim stihovima uglavnom uvek govorila o sebi,i to ne bez uzbuðenja,da ne kažemo i negodovanja na život,ali sve što je imala da kaže o sebi umela je da kaže umetnièki,i to sa vrlo mnogo ukusa i na veoma ženstven naèin.Njena pesma"GAllium verum/Ivanjsko cveæe/dokaz je o tome koliko je ona mogla da se izdigne u životnom zanosu ljubavnoga i lirskog oseæanja,a da pri tome ipak ostane èista kao vestalka,ljupka kao žena i otmena kao pesnikinja.Bogdan Popoviæ je tu pesmu morao da stavi u svoju èuvenu "Antologiju" tako da je ona jedina žena-autor koja je ušla u tu strogo odabranu zbirku!Posle ovog priznanja mnogi su se pitali ko je ta žena,gde živi,kakva je to duša,gde se skriva od oèiju javnosti i zašto.I zaista,malo je talentovanih žena koje su tako neèujno prošle kroz život kao ona!Izgledalo je da ta fina lirièarka i nema biografije.Pravljene su razne pretpostavke i nagaðanja,pokušavalo se narazne naèine da se objasni taj fenomen.Prièalo se da je u sirotinji,govorilo se da je osobenjak,da je nesreæna i da uopšte ne voli svet.Njen lièni život ostao je nepoznat,iako je èak i jedna Isidora Sekuliæ pokušavala da je upozna,da joj se približi,kako bi napisala nešto prisno i toplo o toj diskretnoj liènosti i finoj pesnikinji svoje epohe.Ali su one bile dve sasvim razlièite žene i razlièite duše.isidora nije mogla da shvati Danicu Markoviæ.One su bile dva sveta...

Ovde æemo pokušati da u glavnim crtama damo biografiju Danice Markoviæ,da makar ovlašno skiciramo njen portret i izvuèemo iz nepoznatosti tu našu spisateljku,koja je dugo živela/i umrla/u Beogradu nepoznata mnogim svojim savremenicima.Bila je to jedna omanja osoba,slabe konstitucije i nežnog zdravlja,laka i živahna u svojim pokretima,razgovorna ili priodna bez afektacija,neposredna,duhovita/i naèitana/,ljubazna,uvek skromna,tiha i otmena.Uistinu,ona nije bila daleko od sirotinje,ali nije bila osobenjak.Objašnjenje zašto se nije pojavljivala na društvenoj sceni leži samo u tome što je imala braène nevolje i brige za decu i kuæu,i što se,zbog slabog zdravlja,možda brzo zamarala.Pa ipak,to sve ne bi smetalo jednoj sujetnoj ženi da izaðe iz svog domaæeg okvira,ali Danica Markoviæ/udata Tatiæ/nije bila filozof,realist i jak èovek.Ona se žrtvovala za svoju decu.Bila je to zaista prava junak-žena i divna kao mati.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridružio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pon Nov 16, 2009 2:25 pm    Naslov: nastavak Odgovoriti sa citatom

Roðena je u Èaèku avgusta 1879.,jer joj je otac,Joksim Markoviæ,tada tamo služio kao uèitelj.Inaèe,on je bio rodom iz Smederevskog Markovca,dok joj je mati Mileva bila Šumadinka iz Èumiæa.Ovo poreklo donekle obujašnjava izvesno posebno naglašavanje u njenim stihovima,na koje se èitalac mora da svikne da bi je razumeo.To je onaj mekani glasoudar Pomoravlja,koji je ona primila od oca i kome je donekle ostala verna i u obiènom govoru,jer,iako je svršila višu žensku školu u Beogradu,nikad nije govorila beogradski oštro,uvek je saèuvala u svojim naglascima nešto moravski raspevano,toplo i zvuèno,malo arhaièno i lièno...
Posle srednje škole,ona je kao vesela, vedra i lepuškasta devojka studrala godinu-dve filozofiju na Beogradskom univerzitetu,ali je prekinula studije i stupila u službu,želeæi valjda da bude nezavisna.Bila je kao neki vaspitaè u jednom ženskom internatu,kada je jednog kobnog dana ugledala na prozoru jedne kancelarije nekog mladiæa koji je bio lep kao neki-španski hidalgo.To je bio njen buduæi muž,Momèilo Tatiæ.Ljubav je odmah planula meðu njima.Mala i ljupka Danica Markoviæ izgubila je pamet...a i Momèilo Tatiæ nije bio daleko od toga...

Tatiæi su došli u Beograd iz Beèeja sredinom XIX stoleæa.Njihov rodonaèelnik Petar bio je advokat.Petar Tatiæ je pored Momèila,imao još šest sinova i dve kæeri.S vremenom Tatiæi su u Beogradu postali ugledna kuæa,oroðena sa raznim starosedelaèkim porodicama.Danica Markoviæ se venèala sa Momèilom,koji je po prirodi bio boem a pomalo i bez smisla za kuæu i porodicu.On nije smatrao da ima bilo kakvu odgovornost-ni pred sobom ni pred društvom-što se oženio tom nadahnutom ženom.Književno-umetnièka strana liènosti te lepe žene nije ga interesovala.Oni se nisu razumeli,a Danicu nisu razumele ni njene mnoge jetrve i zaove,niti ona njih.Ona je volela francusku književnost-obožavala je Bodlera-svirala na klaviru i padala u muzièke zanose tonuæi u Šopena.Nikad joj nije bilo dosta onog menueta Padarevskog,koji je uvek mogao da je umiri,volela je engleski parfem"pokošeno seno",književne razgovore,tihe i duge posete,cveæe i svoju decu,kao i svoje stihove,pisane jasnim,razgovetnim rukopisom,dok je Tatiæ voleo druge stvari.Doduše moglo bi se reæi da nije lako biti muž jedne pesnikinje ili umetnice uopšte,ali to njega ne pravda,jer ga je ona ludo volela/i njeni najbolji stihovi odnose se na njega/.Najzad ona je njemu rodila i šestoro dece:Milicu,Ljubicu,Maricu,Anðeliju/njenu Ananu/,Petra/Peæu/i Slobodana,pa troje sahranila,a sreæom umrla pre Peæe i Anðelije,da ne doèeka i tu žalost,ali je nadživela muža,koga je žalila,verna mu do smrti,izvinjavajuæi ga njegovim"mediteranskim" karakterom,latinsko-vlaškim duhom,kao i lepotom zbog koje su joj ga žene preotimale.
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridružio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pon Nov 16, 2009 3:13 pm    Naslov: **** Odgovoriti sa citatom

Sve je to bio izraz muèeništva i suzdržavanja jedne majke koja zbog dece nije htela da pravi scene od svojih braènih nesreæa...Prvi svetski rat ih je uglavnom razdvojio.Tatiæ je bio rezervni oficir na solunskom frontu,a ona se nalazila u Prokuplju sa decom bez sredstava.Obratila se bugarskom pesniku Ivanu Vazovu da joj izdejstvuju dozvolu da ode u Beograd,a posredstvom holandske kraljice Vilhelmine dobila je pasoš da putuje za Švajcarsku.Meðutim,bugarske vojne vlasti su je maltretirale i držale pod strogim prismotrom,ne davši joj da makne.To ju je skrhalo.

Posle rata,Tatiæ je 1926.godine ostavio nju i decu,pa je otišao sa drugom ženom.Skitnièki duh,on je straæio svoje zdravlje i prilièno veliko imanje,da uskoro umre i da joj zavešta samo sirotinju,koju je ona podnosila sa velikim požrtvovanjem.Šta joj je onda ostajalo osim kuhinje i brige za sutrašnjicu?Ona se ipak tešila èitajuæi veæinom istorijske spise ili pišuæi prozne stvari za "Srpski književni glasnik","Misao","Venac" i "Politiku",primala na duge razgovore Simu Panduroviæa i druge liènosti iz književnog sveta,venula i išèezavala,da 9.jula 1932.umre i ostavi za sobom troje nezbrinute dece,jednu zbirku stihova u izdanju Srpske književne zadruge,nesabrane pripovetke/objavljene tu itamo/i nešto rukopisa,kao i uspomenu jedne hrabre,vedre i ljubazne žene,koja je umela da bude i vesela i nasmejana,iako je teško vukla breme života.

iz knjige "Siluete starog Beograda" Milan Jovanoviæ Stojimiroviæ
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> NAJDRAŽA PESMA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoèi na:  

Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .