POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEÈEMU !
 
 POETNAPOETNA  PitanjaPitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

Pesme Svetom Savi

 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> NAJDRAŽA PESMA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 3:31 pm    Naslov: Pesme Svetom Savi Odgovoriti sa citatom

Sveti Sava


Ko udara tako pozno u dubini noænog mira
Na kapiji zatvorenog svetogorskog manastira?
"Veæ je prošlo tavno veèe i nema se ponoæ hvata,
Sedi oci,kaludjeri otvorte mi teška vrata.
Svetlosti mi duša hoæe,a odmora slabe noge,
Klonulo je moje telo,umorne su moje noge-
Al je krepka volja moja,što me noæas vama vodi,
Da posvetim život rodu,otadžbini i slobodi.
Prezreo sam carske dvore,carsku krunu i porfiru,
I sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru.
Otvorte mi èasni oci,manastirska teška vrata,
I primite carskog sina ko najmladjeg svoga brata...."
Zaškripaše teška vrata,a nad njima sova prnu
I s kreštanjem razvi krila i skloni se u noæ crnu.
A na pragu hrama svetog,gde se Božje ime slavi,
Sa buktinjom ,upaljenom,nastojnik se otac javi.
On buktinju gore diže,iznad svoje glave svete
I ugleda,èudeæi se,bezazleno,boso dete.
Visoko mu bledo èelo,pomršene guste vlasi,
Ali èelo uzvišeno božanstvena mudrost krasi.
Za ruku ga starac uze,poljubi mu èelo bledo,
A kroz suze prošaputa:"Primamo te,milo èedo".

Vekovi su prohujali od èudesne one noæi-
Vekovi su prohujali i mnogi æe jošte proæi-
Al to dete jošte živi,jer njegova živi slava,
Jer to dete beše Rastko,sin Nemanjin,Sveti Sava.


Vojislav J. Iliæ
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 3:45 pm    Naslov: Pesme Svetom Savi Odgovoriti sa citatom

Sveti Sava


Nad atonskim hramom,još u davno vreme,
Podiže se bura usred noæi neme.

I dok mraènim krilom za nebo se hvata,
Neko živo lupnu u hrastova vrata.

Iguman se diže.Na ulazu samom
stojalo je momèe,uvijeno tamom.

U njegovoj ruci,što je gore diže,
Upaljena luèa rujni plamen liže.

Dim se vije,mota-i koluti jure
U kapiju tvrdu i zidine sure.

Ko je ovo momèe?Koji jad ga slama?
I šta traži noæas od Božijeg hrama?

Crn ,sebarski plašt mu mlada pleæa krasi,
Po kojem su pale kovrdžaste vlasi.

A po vitkom stasu,što ga dièi tako,
Tvrdim se je likom opasao jako.

I on smerno stoji.O njegovom vratu
Samo krst treperi u suvome zlatu.

To bejaše Rastko.Sin Nemanjin to je,
Što je carske dvore ostavio svoje-

Jer ga ljubav goni,jer ga želja slama,
Da postane slugom Božijega hrama.

Crn,sebarski plašt mu mlada pleæa krasi,
Po kojem su pale kovrdžaste vlasi.

I nad lepom glavom,u dubini mraka,
Sjajan kolut sija od najlepšeg zraka.


Vojislav J.Iliæ
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pet Jan 25, 2008 11:31 am    Naslov: Pesme Svetom Savi Odgovoriti sa citatom

Život Svetog Save


Gladan i žedan svetosti
Napustio je zemlju
I svoje i sebe
Stupio je u službu
Krilate gospode

Èuvao im zlatorune oblake
I timario gromove i munje
Sapete u knjižurinama

Potrošio je sve svoje godine
Zaradio zmijoglavi štap

Uzjahao je štap
Vratio se na zemlju
I tu našao i svoje i sebe

Živi bez godina bez smrti
Okružen svojim vukovim




Sveti Sava


Oko njegove glave lete pèele
I grade mu živi zlatokrug

U ridjoj mu bradi
Zasutoj lipovim cvetom
Gromovi s munjama igraju žmurke

O vratu mu verige vise
I trzaju se u gvozdenom snu
Na ramenu petao mu plamti
U ruci štap premudri peva
Pesmu ukrštenih puteva

Levo od njega teèe vreme
Desno od njega teèe vreme

On koraèa po suvom
U pratnji svojih vukova

Vasko Popa
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pet Jan 25, 2008 11:39 am    Naslov: Pesme Svetom Savi Odgovoriti sa citatom

Suzna Molitva



Izbliza smo se gledali vuk i ja
Dva tužna sužnja dva rodjaka retka
A ne znadosmo ko u kom robija
Ni šta od èega razdvaja rešetka
U zbegu koji još zovu Srbija
Tu gde se zgara vatra sa Vraèara
I srièe tvrda azbuka vuèija
Ako si onaj od koga sve poèe
Na èije oèi naša tuga sija
I stid i jarost utrojenog pretka
Senko u temelj živa uzidana
Nerazluèena s nama od poèetka
Suzna molitvo Oca svoga Oèe
Izvedi krotki èopor iz zindana
Da pod lipama liturgija poène.


Rajko Petrov Nogo
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
BileMilojevic



Pridruio: 04 Feb 2007
Poruke: 65
Lokacija: Beograd

PorukaPoslao: Sre Jan 07, 2009 7:12 pm    Naslov: O SVETOM SAVI JOŠ PUNO PESAMA... Odgovoriti sa citatom

Natali,
dobro si ovo uradila, ali nisi ideju sprovela do kraja.Ima još puno pesama
posveæenih Sv. Savi.
Ja prilažem nekoliko koje sam pokupio sa NETA.

Porodica Radovanoviæ, USA,
***
Miljojko Milojeviæ, Beograd


Stihovi posveæeni Svetom Savi iz pera

Dr. Jovana Jovanoviæa- Zmaja,
Vaska Pope,
Vojislava Iliæa-Mlaðeg
Borivoja Vukomanoviæa,
Stevana Laziæa,
Svetozara Æoroviæa

Vojislava Iliæa
Dr. Natalije Jakovljeviæ,
Nevena Milakoviæa...
Miljojka Milojeviæa.
Momira Dragiæeviæa
Ljubodraga Obradoviæa
Milice Perun.Ivanoviæ

Vojislav Iliæ -Mlaði
Sveti Sava

Ti ostavi: biser, smaragd i rubine,
kojima tvoj otac Nemanja te zasu,
mesto carske krune- uze kamilavku,
a mesto porfire- uze crnu rasu
i ode, èak tamo, u Hilandar sveti,
da poznaš života odreðenje pravo,
da slušaš i vršiš zapovedi Božje,
ugodnièe Božiji, Svetitelju Savo!

Al' borba með' braæom- zla kob naša stara-
ne mogade, ipak, tvom sluhu izmaæi:
ti, s krstom u ruci, èak iz Hilandara,
doðe svojoj krvno zavaðenoj braæi,
i, s ljubavlju krotkom, með noževe njine,
ti, stade, k'o Božje olièenje pravo,
i svakome pruži po granèicu mira,
krotki mirotvorèe, Svetitelju Savo!

"Ha, spalite Vlaha!" -Sinan paša grmnu,
Donese tvoj æivot...potpališe grane.
Ali vetar dunu i diže tvoj pep'o
i raznese svetom, na èetiri strane,
i svud, gde god pade trunka tvoga praha,
onamo se diže- k'o za èudo pravo-
ili srpska škola, ili crkva sveta,
izabranièe Božji, Svetitelju Savo!

I sad tvoja himna pobednièki zvoni
puna krepke vere, poleta i maha:
To je ljubav tvoja razneta po svetu
kroz èestice tvoga muèenièkog praha,
i ta živa pesma, što kipi k'o reka
dižuæi se k tebi, èak u nebo plavo,
slaviæe te gromko od veka do veka,
veèna naša slavo, Svetitelju Savo!

Danas, kad srpska omladina cela
pristupa ti, s puno pobožnosti svete,
da najlepši venac od najlepšeg cveæa
oko tvoje drage ikone oplete,
i dok sveæa slavska treperi i gori
poklièi se dižu do neba u plavo:
"Oèe srpske škole i crkve nam svete,
slava tebi, Svetitelju Savo!"
***


Borivoje Vukomanoviæ

Slovo o Svetome Savi


Sunce pio Srbiju opio
opio je nadom i lepotom
prah od cveta bio pred golgotom.

Molitva mu bila saputnica
Srbija mu raspevana tica
èuva gusle da ne budu neme
da im pesme nikad ne zaneme.

Srcem hteo snove da raspeva
dušom hteo ptice da natpeva
na lomaèi ostao je jaèi.

Na licu mu vidim Studenicu
javu pleo i snove ispleo
Sveti Save pretke vaskrsava.

***

Vasko Popa

Putovanje Svetoga Save

Putuje po mraènoj zemlji
Štapom pred sobom
Mrak na èetvero seèe
Hitne debele rukavice
Pretvorene u maèketine
Na sivu vojsku miševa
Odveže verige sred oluje
I zemlju od stare hrastovine
Za stajaæe zvezde vezuje
Pere šape svojim vukovima
Da tragovi mraène zemlje
Na njima ne prežive
Putuje bez puta
I put se za njim raða.

***
Dr. Jovan Jovanoviæ- Zmaj

Sveti Sava

Presto ga je cek'o -on ga nije hteo
On je nešto više duhom zavoleo.
Odazv'o se daljnom leleku i vrisku
Pa je zagrlio budunost srbinsku.
On se skromno siðe s kraljevskih visina,
Cvet žrtvova plodu;
On neæe da vlada, on hoæe da služi,
Bogu i svome narodu.

" Veru æu da krepim, Pravoslavlje širim
Kroz tu maglu sivu;
Temelj æu da gradim, crkvu æu da zidam,
Ali crkvu živu."
I ta nam je vera spasavala oce
Od mnogih propasti;
Ta æe ista vera - o hvala ti, Savo!-
I unuke spasti.

Al' ta vera ne sme da bude bez vida,
Zato Sveti Sava još i škole zida.
" Ima l' oka slepog, škola ga otvara!
Salj'te decu od njih neka ljude stvara!
Ono sto nas jaèa na putu poštenja,
Ono što nas vodi ka bregu spasenja,
Ono što nam muku ublažava ljutu,
Što nam ne da kliznut na stmenom putu.
Onog svetlog duha svetle blagovesti,
Što nas drže krepko na visini svesti;
Ono što nas uèi da trpit umemo,
Ono što nas diže da naperdujemo,
Što nam daje duši, umu, srcu zdravlje:
To je srpska škola, to je Pravoslavlje!"
To je Sava znao i primer nam dao,
Sreæu nam je hteo, njojzi nas poveo,

Odazvao se daljnom leleku i vrisku,
Pa je zagrlio budunost srbinsku.
Krunu nije hteo, nije hteo slavu,
Ali kruna sama doðe mu na glavu.
On se hteo siæi svom narodu bliže,
On se hteo spustit, - a time se diže,
Duh nas njegov kupi sred Božijeg hrama,
Duh je njegov zvezda nad našim školama.

Savino su telo Turci sagoreli
I njegov su pep'o na vetar izneli,
I gde god je trunka pepela mu pala,
Tu je nova ljubav k rodu zasijala.

Danas celo Srpstvo njegov spomen slavi:
"Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi!"
***

Stevan Laziæ

Na Vraèaru

Nadvio se oblak gusti
Vaseljenu da opusti,
Da pokaje grehe stare,
Što ju hoæe da satare:
I nebo se samo ljuti,
A Srbija- strepi, cuti:
Na Vraèaru vatra gori,
Vatra gori, bes se ori,
A Srbin se s dušom bori.

Ko æe sili odoleti,
Ko æe bola preboleti!
Svetinja se srpska ništi,
U Srbina srce pišti:
"Avaj, srce Obiliæa!
Avaj, snago Kraljeviæa!
Gde si, pusta, da u mahu
Kraj uèinis ovom strahu?
Višnja silo, tvoja pravda
Stešnjenima je krepka nada:
Pusti groma vatrenoga,
Smlavi stvora paklenoga,
Da pred licem Stvoritelja
Ne sažiže Svetitelja!"

Tako Srbin sobom zbori,
Njega ljuta bolja mori,
Vatra gori, Sinan vièe:
" Gori, gori sveštenièe!
To si od nas zaslužio,
Što si raju prosvetio
Što na svoga gospodara
Smela diže svog handžara,

Što za veru voljno gine
Ubojiti kaurine,
Što se ne da u sindžire,
Veæ podiže manastire;
Al' sad nema tebi traga,
Pašæe tvoga roda snaga!"

To izusti, pa s' okrene;
Al' žestoko oganj sene,
Otvore se svete dveri,
Sinan - paša se uzveri:
Mileševo pred njim stoji,
Sa likovi sveti svoji,
A inoci obuèeni
Boga mole na koleni,
Zvona zvone, narod vrvi,
Da s' prièeste svete krvi,
A Sinana strah probija,
Poslednji mu èas izbija.

Iz svetoga sa oltara
Sveti Sava progovara:
"Ona vatra na Vraèaru
Oglašuje mržnju staru.
Ne bojte se, deco mila,
Što vas kinji vraška sila!
Mrtvom telu ko se sveti,
Tom i prazna senka preti;
Ništavne su ljudske strasti
Kod Božije veène vlasti,
Ja ostajem u svom rodu,
Dok vojuje za slobodu,
Dok mu crkva srce blaži,
Dok mu dušu škola snaži,
Nastavljajte moja dela,
To je slava neuvela.
To æe presto povratiti,
Moje telo osvetiti!"

***

Svetozar Æoroviæ

Sveti Sava blagosilja Srpèad

Doðite, èeda, poslušajte mene,
Strahu Gospodnjem nauèiæu vas,
Pokazaæu vam kako radit treba,
U èemu je propast, u èemu je spas.

Doðite složno, zagrljeni bratski,
Gde sloga vlada i sreca je tu;
Pobeda vazda pratiæe vam stope,
Budete l' samo poštovali nju.

Doðjite bliže, pa da vas nauèim
Nauke svete da poznate moæ,
Jer s njome samo kroz mrklu tamu
Do stare slave opet æete doæ.
Ko uèi, taj æe veèno sreæan biti,
Taj neæe znati šta je tuga, jad:
Ko u starost uživati želi,
Taj uèit mora dok je jošte mlad.

Radite vazda i složno i mudro,
Pa da nam sreæan bude srpski rod;
Vi æete sami i potomci vaši
Vašega truda uživati plod.

Doðite, èeda, poslušajte mene,
Strahu Gospodnjem nauèiæu vas,
Pokazaæu vam kako radit treba,
U èemu je propast, u èemu je spas!

***

Dr. Natalija Jakovljeviæ

RASTKO

Rastko
raspinje
èežnju
ognjevnu
nežnu.

U ljubièastoj
zori-zovi!
Otvoriæu.

Ognju
pokloniæu
hrast -ovo
slovo
bojno!

U zenicu
uleteæe
varnica
nesreæe.
Spališe ti kost!

Plameni jezik
progovoriæe
Ras-t-ko
u pomoæ!


Susret sa Svetim Savom

Velmoža je ušao u hram
i zatvorio vrata
da èuje savet oca ili brata.
Oko vrata ogrlica mu od pèela
rojila je glasove naših roditelja.
Iz plavog vidika
sa Suncem umesto konjanika
pojavio se On-
Sveti Sava plavook.
I otac i brat
bela pèela svat.
Da upita velmožu
zašto mu se zemlja naèela
i kad je poèela da se osipa
kad ostavio je kamene gromade nade
i mramorne vence
šтo cvetaju pred Mladence
i studence reèice stope
vredne kosaèe kosaèice
zlatno snoplje
Kad ostavio je meðaše
kam što kamuje
što samuje- u molitvi što sabira
i pregraðuje put neprijateljima.

Kad ostavio je
Gorioè -što gori
Deviè -devièanski
Dolac -što govori
Deèane -pre veènosti isklesane
Sokolicu -kao ticu
što poleæe kad je viknu.
Banjsku -malu
Graèanicu –lepoticu
Zveèan -zvonki
Sv. Spase glasne
Zoèište-Mušutište
Ratnike -Oklopnike
Ljevišku -Bogorodicu
Arhangele Dušanove
kad ostavio je temelje.

Ljut je Sveti Sava
konja se prihvata
i nestaje u crnim šumama
u svojim stopama kamenim
u svojim suzama plavim
u gorskim oèima Durmitora
u Prokletijama –prokletim
na Goliji-goloj
nestaje u crnoj noæi ovoj.

****
Neven Milakoviæ :

Blagoslov Svetoga Save

Ljubljena djeco moja,
minuše vjekovi kao treptaj oka,
a moja duša spokoja ne naðe
jer rana je moja previše duboka,
dublja od znaèaja Kosovskoga boja
kao prezir hladna, k'o loš put široka.

Samo onaj što za èeda svoja disao nije
ne može razumjeti bol od kojega srce trne,
kao od grijeha duša èedna,
kao pred kurjakom mladunèe srne...
I samo takav ne zna kakav se nemir krije
kad ocu sinovljev pogled otkrije,
da meðu braæom klija korov nesloge crne.

Svaka je rana vaša i moja rana bila,
svaki sam prerezan grkljan svojom krvlju mazio,
slaðe n'o èašu meda, èašu sam žuèi pio
samo da manje pate djeèica moja mila.
Bez prestanka Gospoda molio,
i Majci Božijoj Molitve uznosio
da vam Krst ostave i strašnu Golgotu,
samo da unište tu neslogu vašu,
tu zlu krv prokletu, tu vjeènu sramotu!

Jer mudar se ne boji onoga što mu tijelo
može pogubiti,
veæ onoga što raba Božijeg u njemu želi ubiti.
Mudar sa osmjehom ide na Golgotu
jer zna da taj put vodi vjeènome životu.
Mudar lance rado ne nosi, ali ih ponosno nosi
jer zna da tako Gospodu služi, a zlu prkosi!

Mnogo sam braæe, oèeva, djedova vaših priveo Gospodu
ponosna srca i radosne duše.
Cijelu vjeènost plaèuæi gledah kako vam oèi bodu
i Hramove ruše,
i tuga je moja radosna bila, i jecaji moji
bijahu sreæni,
jer znadoh da patnja vaša, ulaz je u život vjeèni,
i da mi je sve Molitve Gospod ispunio
i život èovjeka vrijednim uèinio,
i onaj zemaljski kratki, i ovaj neprolazni,
i svi bi mi porazi bili slatki,
i ne bi mi ova besjeda slièila kazni,
samo da, djeco moja, vidim vašu slogu,
da k'o sreæan otac zablagodarim Bogu
i kažem:

„Slava Tebi, Gospode,
što djecu moju Vjera i Ljubav vode,
što dušmani lažu jer djeca se moja kao braæa slažu.
Ta æe Sveta sloga zacijeliti rane,
tom æe slogom Srbi ognjišta da brane...
Opet im je obraz skuplji od života,
opet im sa lica likuje dobrota.
I niko ih više pobjedit’ ne može,
hvala što si Srbstvo Vaskrsnuo Bože!”


***

Miljojko Milojeviæ:

Nalièje legende

Kad legenda o nekome krene
Da mu delo i slavu saèuva,
Istinu æe malo da okrene-
Biser skrije u niski ðinðuva.

U Nemanjine bele dvore
po nalogu cara
Došli crnorisci iz Svete Gore
Da mole dare za oltar Hilandara...

Da li samo to: dar-
Vladarski, bogat, skupocen!?
“Ne! Za Hilandar, - rekao je car-
Važnija je Raška i princ njen!”

Gostili se crnorisci, Bogu se molili,
krstili, pili, jeli, darove uzeli...
Otišli, pa se zatim vratili,
Princu prišli i krišom ga odveli...

Oèajni Nemanja i Ana
u poteru šalju vojvodu
Vojšu, gardijskog kapetana,
Da princa vrati svome rodu i narodu.

“ ‘Ko udara tako’... grozno,
‘U dubini noænog mira’,
Teškim maèem treska, bije,
‘U kapije svetogorskog manastira’
Lele meni -valjda nisu Saraceni!?”

“Nisu, nisu, nastojnièe!Maèem tuèe
Ljuta garda Raške moæne.
Kazuj brzo gde našega princa muèe
Zle aveti, crne, noæne!”

“Velemožni, èim su stigli,
Njemu su dali ime Sava i ...postrigli...
Zapretili mu šta da kaže
Kad ga Raseni potraže...”

“Postrigli!?
Postriženja bez iskušenja...
Ne važe!

Manastirski starešina
Nek dovede raškog sina
I dok me u oèi gleda
Nek potvrdi to što reèe glava seda!”

“Mirnoj Raški tek opasnost preti.”-
Misli Sava –a pogled mu prema nebu luta.
“Zar moj narod za me mora mreti!?”-
Reèe Vojši, saže glavu i... zaæuta...

(...?!)
***

Momir Dragiæeviæ:

СВЕТИ САВА

Растао је дечак Растко
хранила га рујна зoра,
он напусти дворе оца
а прими га Света гора.

у Хиландару калуђери
старе књиге и иконе
време што се сунцем мери
векови у олтар зване

Учио је вредно тихо веру,
љубав и поштење
права српска плетеница
занела га Студеница

Свети Сава пасу слова
као ратар жита нова
да нарасте знање ђаку
и узвиси главу сваку.

***
Ljubodrag Obradoviæ

TRAG SVETLOSTI

Iza gora i dolova,
iza svesti i savesti,
iza seæanja i bola,
trag svetlosti...

Osmeh na licu,
u oèima sjaj.
Uzlet u pticu,
uzlet u beskraj.

Sve za narod,
za sebe ništa!
Nikad gord,
uvek optimista!

Svetli i sad svetli,
vatra sa Vraèara,
Hteli su ga prokleti.
Sve ih razoèara.

Svetli, i uvek æe...
Iza gora, ispod neba,
u novoj zori sviæe
i u srcu mesto vreba...

Kako sve proleti...
oltari, prestoli, život...
Sve nestane bez traga...
A u duši nada,
da istina osvesti,
kad lice obasja,
trag svetlosti...

Milica Ivanoviæ-Perun:

SVETOM SAVI

O, Sveti Savo,
Nije nam pravo
Vidi li Pastir
Smrkava li iza èeone kosti

Opet za stado
Spremaju kolje,
Oštre kame,
Produbljuju jame...

O, Sveti Savo,
Spremaju izgon
Rodu Tvome
Vidi li Pastir
Dok molitvu
Suze rone

Svetitelju Savo
Izmoli spas za nas
Jer boli strašno
Kad nanovo
Zakrvari rana.

Neka pogleda
Pastir na grešni
Rod Tvoj što strada.


Dane Stojiljkoviæ

Put mu je vreme

Putuje Sveti Sava
put mu je vreme
u beloj bradi
puna korpa mudrosti
sejaè na njivi
u ljudskoj duši
seje blagorodnost
munje mu osvetljavaju polje
i preko vidikove linije
gromovi razoravaju brazde
U desnoj ruci mu štap
gde dodirne zemlju
potekne izvor
povetarac i preko brda
struji nizvodno
slivom reke s neba
poreðaju se dugine boje
da piju vodu
U levoj ruci mu zrnevlje
ispod miške petao
i ptice mu u letu prave
venac oko glave
na obali reke
igraju se zveri
kroz šumu vukodlaci
pomeraju mu se s puta
Bez izvora
i bez ušæa teèe vreme
mimo njega
kad uðe u našu kuæu
poèinje svanuæe
kada izaðe iz naše kuæe
nastaje bespuæe


Poslednji put izmenio BileMilojevic dana et Okt 01, 2009 9:45 am, izmenio ukupno 8 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Pet Jan 09, 2009 2:25 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Bile,

ovaj izbor je predivan.Hvala Vam!
Posebnu zahvalnost vam upucujem jer ste i mene uvrstili u ovu malu "antologiju".

mnogo pozdrava
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Sre Jan 27, 2010 12:45 pm    Naslov: Carsko Detence - Episkop Nikanor Grujiæ Odgovoriti sa citatom

Игра се царско детенце на мајчином крилу
Обучено све у суво злато и у свилу
Мајка му тепа:"Расти ми,расти,Растко мој,до греде,
Твоје ми очи више нег царевина вреде.
И вреде,вреде...Те очи биће роду
Што је сунце земљи,што су звезде плавом своду..."
Игра се дете,без свести,без стра и без вере,
Ал свилу на себи,руком,ко да је свесно,дере,
И,све озбиљно у очи мајци својој гледи,
Ко да јe пита:"Да л то што и за душу вреди?"
Не треба оном одеће ни обуће сјајне
Ко је рођен да јавља свом роду вечне тајне...


Poslednji izmenio natalijajakovljevic dana Sre Jan 27, 2010 1:42 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
natalijajakovljevic



Pridruio: 11 Jan 2007
Poruke: 51

PorukaPoslao: Sre Jan 27, 2010 1:40 pm    Naslov: PUT -Episkop Nikanor Grujiæ Odgovoriti sa citatom

Сам Растко по тамној гори странпутицом иде,
Нит га сунчане зраке нит очи чије виде.
Држи се тесни склопова,и све гушћи шума.
Не тражи пута,ал пута свог не смеће с ума...
Осамљен Растко,својима све ушима слуша,
Па мисли:"Не знам,ил ме то страши,ил ме куша..."
Не преза од страве,ал му срце јаче лупа,
И не зна,где је ал опет унапредак ступа,
Од дрвета до дрвета,од кута до кута,
И неће да одустане од узетог пута...
И сутон прође,а мрак се,као тесто густи,
Увати над Растком,и свуд око њега спусти.
Нит како стати,нит како сести,нит лећи
А од те ноћи и таме никако утећи!
"Шта Бог да!"-рекне у себи-"да одахнем мало!
Није ми за сном,већ ми је за одмором стало!"
Где стаде,и седе,а где седе,ту и леже,
Заспа,и у сан сарани све невоље теже.
Тек сведе очи,опет му дође,ко на јави,
Сановни знанац са венцем светлим на глави.
Руком му показа венац,како светло гори,
Осмену су на њег,па му умиљато збори:
"Не бој се Растко!Држи се само пута тога,
Та твоја воља,воља је и вишњег Бога.
Не бој се ничега на свету,наново ти јављам,
Запамти речи,које то и овде понављам:
И дрвље,и камење,и воде,и врлети
И звери,и гади,и све паклене авети,
И мисли какву год хоћеш још невољу љуту.-
Ништ не смета оном,ко је на Божјем путу!"
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> NAJDRAŽA PESMA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoi na:  

Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .