lepa_S
Pridruio: 17 Avg 2006 Poruke: 924 Lokacija: ch
|
Poslao: Sub Feb 19, 2011 8:07 am Naslov: Stih dana i pesmu nedelje u decembru 2010. bira - Lepa Simic |
|
|
Stih dana i pesma nedelje,decembra 2010 ā bira-Lepa SimiƦ
Pesma nedelje decembar 2010
PREDVEĆERJE ā Zorica BrkiƦ
ZAVIĆAJ ā Jovan Mihajilo
Blepedaimones ā NataÅ”a MiladinoviƦ
DODIRI ā Rajko Glibo
ReƦi Ʀu ti pesmu ā Gordana KneževiƦ
NedoreĆØena-Bogdanka RakiƦ
Njihove tiÅ”ine govorile su drugaĆØije,
njihove reĆØi se nisu nadovezivale,
samo su bdeli nad istim nemirima.
On je u pustinji pronaŔao cvet.
Slava nebu.
Slava zemlji.
Porubio je njene snove,
izmeĆ°u neprolivenih suza i milovanja
utisnuo je Sunce i more.
O more ognjeno,veĆØnost Ʀe ti naplatiti dug!
Zakucao ju je za nebo kao zvezdu.
Ostade nedoreĆØena.
Sanjala je iÅ”ĆØekivajuƦi da se probudi.
Bol je bila kako kamen, kao planina,
kao jutro bez sjaja,
pevala je uƦutkujuƦi je,
da mu ne kaže, da ga ne dozoveā¦
Nisu se odmakli od poĆØetka,
a veƦ su bili na kraju.
Poplava i suŔa na poljani ljubavi.
Ā© Bogdanka RakiƦ
STUDENI
U poznu jesen veƦ se Ʀuti,
Studeniā¦
Dok sjeverac zube oŔtri,
Pred sniježenje,
Studeniā¦
Gudi zadnja sunca zraka,
Preko struna jeseni,
A zvuk staklen i zaleĆ°en,
Studeniā¦
PESMA NEDELJE
REĆI ĆU TI PESMU
ReƦi Ʀu ti pesmu najnežnije Å”to umem
O svetkovini vetra na kraju sveta
O mojoj ljubavi i lucidnosti
O dlanovima punim pleve
Koju razvejava zrelo leto
PriznaƦu ti
ZaŔto ti ne dopuŔtam da spavaŔ
Dok noƦ spuÅ”ta mrežu
Na skerletni saten razgoliƦenog vremena
Dok vaskrsavam s malo strpljenja
U kamenjaru ravnog horizonta
I ukrÅ”tam se sa vetrom i severomā¦
ReƦi Ʀu ti
ZaÅ”to se usuĆ°ujem
Podsmehnuti tvojim zidovima
Tvojem loÅ”e rimovanom oĆØajanju
Napukloj kaldrmi
Koja se smeje loÅ”e probuĆ°enoj zori
Moj sluh koji te raspoznaje
IzobliĆØuje oveÅ”tali trag do tvojih slabina
I odjek mojih potpetica
NagoveŔtava da odlazim
Samo zato da bih ti se vratila
Zagospodarila sam svojim porazom
Zatoā¦
ReƦi Ʀu ti pesmu najnežnije Å”to umem
(C) Gordana KneževiƦ
ā
PESMA NEDELJE
D O D I R I ā Rajko Glibo
U zagrljaju mržnje
sve prima njezine boje.
Hrabrost se u njemu
prodala autistiĆØnom strahu
trepereƦi nad plesom
prodanih duŔa.
Sa suncem uz rijeku
penje se na brdo.
Prepoznaje svoj ego.
MuƦka glavom.
Onda naƦuli uÅ”i.
Nikako da se oslobodi
lovaca u mutnom,
a brda dozivaju.
RijeĆØ je moj maĆØ
u krilu zore.
Pred kulom slobode
njezinom tajnom
drhturi mi glas.
Traže se u svitanju
dvije ĆØari
nebeskim ĆØarolijama u posjeti.
Blago njima;
sve Ŕto dotaknu
boju oplemenjenosti prima
Sa suncem uz rijeku
penjem se na brdo.
k r a j
(C) Rajko Glibo
DVADESETA PESMA-Marina Adamovic
dvadeset pesama poslala sam brezi
i ona je dugo plakala na kiŔi
dodala sam joÅ” samo par reĆØi
i ona je granama precrtala sve
.
otiŔla je s trave
ā pobegla od dana
sasula mi liÅ”Ć¦e
ā duboko pod kapke
.
detliƦ je izgrebao ime
koje sam htela da joj poŔaljem
.
sada mi niŔta nije važno
tražila sam
ā po svim ĆØetvrtima
ā moje breze
āāāāāāāāviÅ”e nema
ТАЈНЕ ДЕТИЊСТВА
Идем да потражим
Светло
И љуљашку
Свог детињства
Идем да потражим
Маслачке у трави
И венчиће
Шта смо их ручицама исплели
Идем да потражим
Жабице у бари
Шта крекећу
Непрестано
Идем да потражим
Слова
У свескама
Својих разреда
Одох да нађем
Детињство
Сачувано у
Мирисима дуња
И тајнама
У споменарима
Дворишта мог
PESMA NEDELJE
Блепедаимонес
Гледам.
Прстен од перуника плетен.
Слушам.
Дише ватра.
Чујем.
Тапкају копита по чађи.
Певају: āРадуј се!ā
И гле!
Комадић огледала из ока
паде на длан.
Место сузе потече крв.
Плава.
Видим!
Рађа се?
Знам.
ПИСМО ā Сања Петровић
Драги мој,
само писати Вам могу
иако ме стид бездушно хвата.
Ова даљина
подношљивом се чини
јер у Вашој близини
дисати не умем.
Нагомилан немир
трептајима влада.
Безвучне речи
кришом Вас дотичу,
милујући очи тужне.
И бојим се,
бојим се јада
што подмукло режи
у исчекивању
наслућивање
поразних вести.
Молим Вас,
не корите ме.
Ово срце
што силно лупа
у мојој моћи није.
И ова рука
што слова Вам исписује
роб тог истог срца је.
Заувек Ваша,
С.
PESMA NEDELJE
Завичај-Јован Михајило
Мој завичај под Динаром
сав мирише цветним шаром
Грлио сам ту лепоту
што ми бруји сад кроз вене
удисао јутра топла дозивао
ласте снене.
У златном праху неба
крилати моје руке
завичај такав ми треба
спојен у славолуке
Музика Динарске ноћи
постеља слама жута
пуно је звезда небо
космос је на сред пута
Завичај штит је крила
трошимо време живота
клупко се једно осипа
а друго привид мота.
(Ц) Јован Михајило
IZMEĆU JAVE I SNA-Peko LALIĆIĆ
Odrekoh se ludosti
na obali mora
na ivici ponora
kad iz duplji nesvesnog mene
prozboriŔe rugalice
i jutro mi
probuĆ°eno tvojim dodirom
otkri novi dan
odrekoh se ludosti
a ludost snujem
i razgoliƦujem se
u vrtlogu pesme
i viŔi bivam
dok te otkrivam
izmeĆ°u mora i neba
pesme i sunca
izmeĆ°u dva sna
gde tražim sebe
ПРЕПОЗНАВАЊЕ ā Љиљана Ивановић
ЧИСТИМ
СВОЈЕ ГОРКО ТЕЛО
ОД ОТРОВА
Посутих
ПО Смежурана
Залисци
И Заласци.
КУРВЕ
ПРЕРУШЕНИ
У Милосрдни Андјео
И АНДЈЕЛИ
ПРЕРУШЕНИ
У СВЕТИЦЕ
ЦВЕТА
Своје корове
Незасићене
ПО МОЈИМ
ИЗГУБЉЕНИМ
Пупољци.
(Ц) Љиљана Ивановић
TU U NOĆI-Marina AdamoviƦ
Tu u noƦi
Ne vidim Ti lik
ā¦
RascepaƦu draperije
Polomiti sve prozore
I raspeti bol-vidike
Do siƦuÅ”ne zvezde
Zvezde
ā¦
Da obasjam oh! najlepŔu
Da užarim joj! jedinu
Nikad znanu
Iznedrenu
Istinu i
Spomen-Tajnu
Da
O tebi
Tebi- Sebi
.
Zatamnjeni
NeshvaƦeni
Maskom skriti
Ti
Ćudesna Biser-Ćari
Ti
Živote
Tu u noƦiā¦
(C) Marina AdamoviƦ
PESMA NEDELJE
PREDVEĆERJE
OĆØi su moje
zamuƦene zvezde
po modrom sutonu
odsutno plove
u sazveždju
pod napetim nebom
poput užarene strele
tvoj korak putanju para
i moju ĆØežnju uvek mimoiĆ°e.
U dlanovima
skupljam predveĆØerje
dragoceno utoĆØiÅ”te tvojih slika
ovog danaŔnjeg dana
po ko zna koji put
i uvek
baÅ” kao i prvi put
ti si prostor u prostoru
Å”to bez stida rasparĆØava
popodnevnu svetlost
moje naviknute samoƦe.
(C) Zorica BrkiƦ
JEDINI SVEDOK -Peko LALIĆIĆ
MOJE JE PERO JEDINI SVEDOK
SILOVANJA DUÅ E
DA IZ NJE IZVUĆEM SKRIVENE REĆI
U KASNOJ NOĆI
KROĆILA SI U MOJ ŽIVOT-Ljubodrag ObradoviƦ
KroĆØila si u moj život,
*lutajuƦi kroz misli,
silazeƦi u srce,
tamno srce,
srce noƦi,
puno ĆØudoviÅ”ta!*
Osmehom si,
rasterala more,
ĆØednost na oltar iznelaā¦
A u svakoj pori tela,
znala si, da lepotom
si me sagorela!
UŔla si mi u vene,
prostrujila mislima,
srce pocepala na pola,
maÅ”tu raznela u prahā¦
Å etajuƦi na meseĆØini gola,
zvezde si dovela do bola,
a u duŔi razbudila strah,
da sve je iluzija.
UŔla si u moj život,
milovala me ludo,
veĆØnosti tren!
Danas, kad sa drugom lutam,
znam: sa tobom sam,
zauvek opijen.
(C) Ljubodrag ObradoviƦ
13.07.2008. godine
Predskazanje ā Marina AdamoviƦ
Krik crne vrane
najavljivao je
posmrtni koncert
za napuŔtene
Sunce joÅ” dugo
neƦe izaƦi
PreviŔe je tuge
u njegovom plamu
Stiže doba
mraka
i
plaĆØa
Pogledah u nebo
Muza me dotaĆØe
i najtiŔe Ŕapnu
āSmiri se,
reĆØi,
i
ova noƦ
Ʀe
sigurno
proƦiā
KOJOJ GOD MOJOJ ŽENI-Spasoje Ž. MilovanoviƦ
kako ti meni izmamiÅ” osmeh
oĆØas posla
bez ikakvog razloga zapravo
tek tako
prosto reĆØeno
ozarim se
to je promisao
u tebe jednu
ljubav svedena
reĆØ
hajde da je rastvorimo
u paramparĆØad razložimo
i natenane razgledamo
Ŕta ima sve tu
cvetuljak jedan zadivljen svakako
nebitno koji
i jedan voz
tik
deĆØiji najlepÅ”i stih
i pre i posle
odaklegod
od najfinijeg stakla
staklena Ʀud
ne zanosi tako i sve
na toj ivici reĆØi
na toj ivici tvoje kože
odzvanjam tobom
daleko
daleko
daleko
rumene boje
na krilu paperja mekog
(C) Spasoje Ž. MilovanoviƦ
Šta je cilj života -Jovan Mihajilo
Bogatim jaslama utiremo razum
Mislimo kamenom probiti lobanje
Kiseli bagremi iscediŔe vime
Dimnjaci crni prete varnicama
Sa mozgom kud ƦeÅ”
U jastuk okovan oko
jarma snova.
Dižemo grĆØ u opanke jave
Vatra je pobegla za stopama
vode.
Drhti mi telo vetrenjaĆØom
braŔna.
Kome život dati.
PeƦini s parazitima
sisanja krvi i pražnjenja
džepa.
Svi se opeku
o rastereƦenu kožu
moždanih žestaca
Jer ih Dinara juĆØe
odrodi.
(C) Jovan Mihajilo
ЗА БИЉАНУ-Мића Живановић
Већ су давно прошли најситнији сати
трећи пут за фајронт крчмар светла гаси,
прикрада се зора и музика дрема,
а ја тражим песму што Биљане нема.
Уморни свирачи гледају ме бело,
и ако се добро годинама знамо,
конобара молим за још једно црно,
а њих убеђујем макар рефрен само.
Ал само још једном преклињу ме они,
мрзовољнон келнер црно вино служи,
ехо исте песме кроз главу ми звони
што Биљане нема да се с нама дружи.
Знам није им лако а и мени није,
Бог зна ком је теже њима или мени,
не тражим ја вино то ми душа пије,
а ја само хоћу песму о тој жени.
Ā© Мића Живановић
ЧАЈ ā Драгослав Ђорђевић
Чај боје црвеног вина
пријатног мириса
благе ћуди.
Лек за људско срце
Лек пун топлине и једноставности.
Лагано вино љубави
детињства,среће
Топао разлог за постојање.
ЖЕНА ЈЕ ВЛАДАР ПЛАНЕТЕ ā Живомир Миленковић
Жена је владар планете
Њено најлепше дете
Jача но камен и стене
Жена је брижна мати
Ко звезда на небу злати
Велика доброта схвати
Jача но камен и стене
Жена је владар планете
И њено најлепше дете
Живомир Миленковић _________________ Docekaj me osmehom... ... |
|