GOLUBICE

Ti,
golubice moja,
licem u lice,
očima u oči,
stojiš pred njim.

Ti,
grlice smela,
još juče,
moja vrela postelja,
do juče,
moja vila vodilja,
šetaš sa drugim.

A, kako ću ja,
sebi da dočaram,
da susreti naši,
bili su ubijanje dosade?
Kako ću,
sam sebe da zavaram,
da je to sve normalno
i da svi danas tako rade.

Kako ću?
Kaži.
I sa kime ću,
dok proleće,
svuda okolo parkove kiti...
Sa kime ću,
dok ptice,
u gnezdima,
ljubavne igre,
u cvrkut obvlače...
Sa kime ću,
dok se sunce i zemlja miliju...
Sa kime ću ja biti,
ko će mene da uteši
i koga ću ja da usrećim?

© Љубодраг Обрадовић 2005