KROČILA SI U MOJ ŽIVOT
13-07-2008 @ 17:53:44
KROČILA SI U MOJ ŽIVOT


Kročila si u moj život,
*lutajući kroz misli,
silazeći u srce,
tamno srce,
srce noći,
puno čudovišta!*

Osmehom si,
rasterala more,
čednost na oltar iznela...
A i u maliću si znala,
da lepotom si me sagorela!

Ušla si mi u vene,
prostrujila mislima,
srce pocepala na pola,
maštu raznela u prah...

Šetajući na mesečini gola,
zvezde si dovela do bola,
a u duši razbudila strah,
da sve je iluzija.

Ušla si u moj život,
milovala me ludo,
večnosti tren!
Danas, kad sa drugom lutam,
znam: sa tobom sam,
zauvek opijen.

(C) Ljubodrag Obradović
13.07.2008. godine

*Prva strofa zapisana 1973 u Samoboru.



AVANTURA
13-07-2008 @ 14:42:12
AVANTURA


Jurili su život,

vrtloge i vrzine.

Skakali u bunare,

željno,

nesvesni,

a žedni.

Izmedju trnja,

nalazili laste,

osmehe delili suncu...

A onda...

Otišli su slučajno.

Klasje u julu.

Širi se,

vlažni miris zemlje.

Naviru;

besmislenost

i ništavilo.


(C) Ljubodrag Obradović


PS. Posvećeno Zoranu, Miši i Relji, tragično nastradilim u cvetu mladosti u saobraćajnoj nesreći.

POEZIJA
21-03-2008 @ 22:50:33
POEZIJA


Poezijo,
izvoru čudnog,
lepog, tajanstvenog
i mudrog sveta,
u tvoja nedra sad bežim.

Poezijo,
majko za ljude bez izlaza,
u tvojim čarima,
smisao cveta,
ti si kontra
kojom se tešim.

Poezijo,
igro mila.
Igra si i odsjaj.
Mnogima si učinila,
noćas snage
i meni daj.

Ja volim i igru
i kocku.
Ovih dana
mnogo gubim.
Poezijo,
ti si meni verna,
tebe nikad neću
da izgubim.

A život trči,
život tutnji,
sa problemima
sad se borim.
Svako se uvek rado
vraća kući.
Poezijo, ja sa tobom
bih da gorim.

Poezijo,
moja uteho,
za sve propušteno,
tvoj sam podanik,
tvoj dužnik i sluga.
U životu nije nikad sve
skroz napušteno.
Poezijo,
u tebi nađoh
prijatelja,
ženu,
brata,
druga...

(C) Ljubodrag Obradović