POETA UMIRE TIHO
Ja mu ključeve kraja sakrivam
izlivam ih
stapam
utapam ih u srebrenu reku.
Pesnik grca u uglu samoće
puca stihom dok drhti
samog sebe
ubija.
Postoji i kada ga nema
ostavlja biserni trag
reči se ogledaju i kupaju
u suzama istine.
Pesnik drhti dok na tebe misli
istina priznaje da je pesniku
došao kraj.
(C) Milan B. Popović
Pesma iz knjige
*VREME
BRUTALNIH DOBRONAMERNIKA*