
PTICA
U KAVEZU
Živi tako...Mrtvi joj ne zavide...
Sa rešetkama urezanim u zenice
Sanjajući večnu tamu.
Osluškuje vihore nedostižne
Što tajanstvene prizore kriju.
Sluti nestasnim duhom igru oblaka
Dok, milovani vetrom, menjaju lice.
Kuca maleno srce u ritmu veslača
Zarobljenih na dnu Vikinskih galija.
Sebe prepoznaje po glasu koji
Daruje drugima.
I tako osuđena, naivno tražeci otvor,
Živi nevina...
Živi...Mrtvi joj ne zavide...
(C)
Ivica Milovanović
26. 02. 2004. godine