Kad jednom odeš
Kada jednom odeš,
od tamo gdje si postao,
nećeš više biti onaj
koji si bio, prije no što si otišao,
i zaboravićeš da si ikada bio
kao oni koje si ostavio,
a nećeš biti niti kao oni
koje si zatekao, tamo gdje si došao.
Nakon što si tolike nevolje prošao,
tolike puteve prepješačio
i tolikim morima brodio,
shvatićeš da je bilo zalud
i da je svaki tvoj pogled
niz puteve koje si prohodio,
žal za tobom samim
koji si bio, a koji više nisi,
i da je svaki val
koji ti je brod zapljusnuo,
dok si morima brodio,
napravio ožiljak koji niko ne vidi,
koji ni ti sam ne vidiš,
dok vodu dlanom zahvaćaš
sa mirne rijeke, da žeđ ugasiš
i ne bi li se kraj nje odmorio,
nadajući se da ćeš na njoj
prepoznati svoj odraz
onakav, kakvim si sebe upamtio!
Shvatićeš da si
negovorljiv nijemac
zadebljalog jezika,
medju nepoznatim ljudima
koje nikada ni upoznati nećeš,
niti ćeš to ikada htjeti
iako si možda nekada i poželio,
i da si ti vječiti putnik
sa nesvjesnom nadom
da si i dalje isti
kao onaj ti, koji si nekada bio!
© Miro Beribaka
Dragi
prijatelji, članovi sajta Poezijascg, posjetioci sajta, uredništvo
sajta, želim da vas obavijestim da je u izdanju UDRUŽENJA PISACA POETA
izašla moja prva zbirka pjesama „Sasvim lično”.
Ovim putem želim da se zahvalim svima koji su me čitali ili
komentarisali moje pjesme, zatim gospodinu Ljubodragu Obradoviću koji
je svima nama i omogućio da se na njegovom sajtu javno predstavimo sa
svojim stihovima, zatim gospodinu Veselinu Dželetoviću i Udruženju
Pisaca Poeta koji su mi svesrdno pomogli da moje pjesme budu ukoričene
i da konačno ugledaju svjetlost dana.
Sve vas srdačno pozdravljam, a evo i jedna pjesma iz knjige...
