Ovo je samo djelić impresija koje u recenziji knjige „Dar Majke Božije", autora Nevena Milakovića, ispisuje književnik Veselin Dželetović Pavlov. Druga po redu Milakovićeva knjiga duhovne poezije svojevrsna je zbirka pjesama posvećenih Presvetoj Bogorodici, Gospodu Isusu Hristu, svetiteljima, manastirima, čudotvorcima, monasima i monahinjama, podvižnicima, ali i cjelokupnom srpskom rodu, kako je to primijetio književnik Radovan Radović, takođe recenzent najnovijeg ostvarenja pjesnika iz Bara. Knjiga „Dar Majke Božije", kako kaže Radović, ujedno je odraz pjesnikovog doživljaja ovozemaljskog surovog svijeta, punog stradanja i muka, raspeća...

Recenzenti se slažu da je svojom prvom zbirkom „Radost pokajanja" Milaković zaiskrio među srpskim pjesnicima današnjice, dok ovom drugom, kako piše Veselin Dželatović, već svijetli kao zvijezda vodilja, u ovim smutnim vremenima, svim onim nesigurnim i pokolebanim čitaocima, darujući im snagu vjere i ljubavi svojim stihovima.Pjesnik Milaković kao da je stario, pa se mladio i opet stario, veli književnik Radović.Rano je, kaže, ispio „čašu žuči" bez čaše meda i spoznao da je iznad svega važnije da se prikloni Duhu svetome, koji jedini može da nas spasi, da nas podiže i jedino voljom Gospoda može ovaplotiti Sina Spasitelja u Mariji Djevi.Osjetio se kao da je preživio svu grešnost svijeta prije i poslije Novog zavjeta.Nijedan od Milakovićevih stihova, ističe Radović, nije stvoren sa mukom, sa naporom, smišljenom radnjom i rediteljskim scenarijem.Njegove pjesme, kako dodaje, produkt su preslikavanja spontanih inspiracija u momentima viđenih i doživljenih situacija iz života, određenih slika, trenutnih nadahnuća i emocija, posebno liturgijskih.Nošen time, Milaković je postepeno kopao po svojoj duši i otkrio rudnik iz kojeg je polako počeo da vadi i brusi svoje pjesničke bisere, koji se iznad duše ne mogu nigdje naći.

 - Iz skromnog očevog kreveta i starovaroške vlažne sobe u Podgorici, koja mu je i danas milija od carske, vinuo se uz brdo Ljubović, ka planini Rumiji i Lovćenu, odakle je udahnuo zrak Svete Trojice, svetog Petra Cetinjskog i vladike Rada. Zatim se pjesničkim darom uputio ka Ostrogu, Morači, Ključu i Ćirilovcu, Srbiji i njenom Kosmetu, i na kraju Atonskoj gori, kao krajnjoj tački ovozemaljskog životovanja, ističe Radović, napominjući kako je upravo otuda Milaković primio i još uvijek prima zrake nadahnuća, koje je sa izuzetnom invencijom pretočio u stihove i kazivanja sabranih u knjizi „Dar Majke Božije". „Bogorodična uspavanka", „Rimska ekumena", „Sveti Spiridon", „Priča o Nebeskom Carstvu", Majka Jevrosima"..., samo su neki od naslova pjesama sjedinjenih u novoj zbirci Nevena Milakovića Likote. M.JovanoviĆ Iguman savremene srpske duhovne poezije

Neven Milaković Likota rođen je u Podgorici 1963.godine.Sa ponosom ističe svoje ličko porijeklo, iz kojeg je i „izvukao" nadimak. Više od decenije živi i stvara u Baru.Priznati srpski književnik iz Crne Gore, Momir Vojvodić, govoreći o Likotinom stvaralaštvu kazao je da se poj Milakovića u današnjoj duhovnoj lirici izdvaja originalnošću, znanjem i strašću vjere u svece kojima lirski služi, slaveći im imena i djela. Vojvodić je Milakovića nazvao igumanom srpske duhovne poezije novijeg doba.