*Nismo mogli…
Nismo mogli još samo tri,
zamislite, još samo tri koraka
da napravimo do vrha
Nemoćno smo gledali kako silazi noć
kako se lepi
za njegovu peščanu površinu
koja svetli
Nemoćno smo gledali dole u dolinu
koja tone kao paluba jednog broda
gde smo nekada bili
dobri mornari
Nemoćno smo stajali za tri, zamislite,
samo za tri koraka do cilja
Nemoćni za hiljadu za dolinu
i gledali ka vrhu u beli cvet meseca
kao u belo ostrvo
bez hrabrosti da dole ispod nas
gledamo u crninu
© Živadin Lukić
IGRA
Devojko sa urezanim krstom
tuđe zlobe na čelu
povadi sve svoje lude noževe
ove noći kada i kaldrma pocupkuje
uz ritam svojih ukletih poskočica
i traži svoje kristale
 i tvojim neopijenim vrtovima
iščupaj sve noževe
iz tvojih premladih proleća
i nasrni na ovu prokletu čaršiju
koja je u nastupu
svoje najgramzivije pohote
htela da ti otme i poslednju nit
tvojih uvek bistrih jezera
Noževe hoću da vidim
umesto mandarinskih očiju
osvetu hoću da sanjam
umesto blagih julskih osmeha
čaršiju zgaženu da vidim
umesto mojih proklijalih grudi
sve tvoje bodeže samo
u mojim rukama
i pretnjama devojko
za sve tvoje povređene staze
otkrio sam jedno veliko
i dugo volim te
za sve moje izdane ruke
 i razboljene oči.
© Miomir Hari Ristović
MILICA MILIČANSTVENA
Večna maslina među hrastovima, kneguje Milica Miličanstvena,
carski nadnesena nad četvrtast oreol i ovog milenija. Doikonila
iz Lazarevog sanovnika, rađajuć’ čeljad za prestolne loze Hilandara.
Ćerka vaseljenska, od gutljaja iz Časnog pehara, zastalog na dnu
Kosovskog kondira, novo more Serbu sačinila. Iz avetnih
gavranovih krila mušku snagu istočila, zbog zavetnih devet
miliona anđela, zaklanih nemim krikom pod konjem Trojanskim.
Da bi nadpevala pesmu nad pesmama.
Milica bez carstva, sama u ženskom početku večnosti, nagovorila
brdo da skoči suncu u krilo i hrastove, da na jednoj nozi pretrče
provaliju osmanlijsku. Rasprela svilenkonce sebarskoj duši,
da pročisti patnju iza zuba i rastvori gorčinu mlečom iskona.
Krvavom livadom, noćnim morem, poterala vaskrsle božure
da zaplove kao zvezdani brodovi. Uračvala srce i mojoj olovci,
da zmijskom hitrinom, jezikom udvojenim, branim buduću davninu
plemenitom verom sa dna očajanja.
Uspravljena, na rušnoj padini sveta, prozor otvorila na grudima
s materinskim mlekom. Pobedničkom religijom zadojila zapis
nepokora orgiji istorije. Uzvisila sveću do portala, u pohvalu
junacima, bogovima izgorelog raja. Poraz nadvisila slovom
crvenim, na zlatnom odru modrog Vidovdana!
Neka volja caričina bude freska Ljubve slova sina Stefana,
na zidu oko Jerusalima Kosmetskog! Njen moštionik nek svetli
samoći naroda malih spram pučine, za proviđenja!
Eno, Kneginje Mudre! Sa staze ljubostinjske, troprstom pokazuje
na Put posejan raspetima od Kapue do Rima, od Prizrena do Beograda.
Sa svakog prsta jedan car opominje, Dušan iz Skoplja, Lazar u Kruševcu,
u Beogradu Stefan. Srpski mi, lično, srce Milično daje na dar:
Oprezno tuguj! Put po bedemu je miniran!
© Zorica Arsić Mandarić
ČINI SE
Čini se
Lice istine je
Naličje laži
Tren samoće
Vek sećanja
Dan ljubavi
Život ceo
A ja sam voleo
I lagao
I samovao
I umirao
I umirao.
© Predrag Jašović
KARAMBOL
Ljudi prolaze kroz bol
kroz tišinu iza bola
kroz ajkulinu nesanicu
kroz brzo vraćanje u mrak
kroz kovčeg sa mrtvim blagom
kroz ne možete ovo jesti
kroz ne možete ovo naiskap
kroz smanjite gornji pritisak
kroz oborite beo šećer
kroz popnete li se na 3. sprat
možete se popeti malko
na rođenu ženu mlako
i ne misli o tome
da ljudi prolaze kroz bol
kroz ranu tišine iza bola
kroz voz oproštaja koji ne dolazi
© Miljurko Vukadinović
AVRAMOVA SLAVA
Kad se
Godine 1880-te
Doseli u Toplicu
U selo Pločnik
Avram Milanović
Sa Zlatara
Ne ponese ništa
Ni zrno prosa
Ni šaku brašna
Ni ražanog
Ni ječmenog
Ni kap meda
Na parče voska
Ni grumen soli
Samo u levoj pregradi bisaga
Nadgrobni spomenik predaka
I ikonu slavsku
A u desnoj tovar knjiga
Crkvenih i mirskih
O krsnom imenu
Pred svakog gosta
Avram postavi po knjigu
Sa one gomile
Što vazda stajaše
Na stolu hrastovom
U sobi gostinskoj
I njemu
Niko nikad
Ne potraži
Ni koljiva
Ni jestiva
Ni vina ni rakije
Ni drugoga ića i pića
Pa mu je
Kažu
Lako bilo
Slavu da preslavi
Sad kada su
Potomci Avramovi
Po svetu rasuti
A od kuće
Ni kamen
Na kamenu
Bože gde li su
Knjige one silne
Sve se češće pitam
U ova oskudna
Vremena
© Dragan Borisavljević
NA MENI JE VREME OSTAVILO
TRAGA
Na meni je vreme ostavilo traga
ožiljke na srcu, ti si moja draga.
Rane su u duši vešto prikrivene,
bore su vidljive što ostavi vreme.
Što godine sad mi sve na licu stoje
ne smeta mi zaista, nek ih drugi broje.
Ono što mi smeta i što je skriveno,
to je u mom srcu davno pohranjeno.
Ostavljena ljubav iz mladosti rane,
nestali poljupci što krasiše dane.
Obećanja tvoja lako izrečena,
što u tvome srcu za me mesta nema.
Sad ko oblak lutam bez cilja i traga
ulicama mračnim, moja mila draga,
i u vinu tražim lek za moje rane
provodeći tužno svoje zadnje dane.
I kad tako jednom, onog zadnjeg trena,
ode moja duša iz mene ranjena,
kad nestane negde, ko magla bez traga
to je sve zbog tebe moja mila draga.
er starost me nije ubila ko druge
umro sam od bola, umro sam od tuge.
© Milovan Petrović
PTICA
Nalikujem ptici sa tri krila
Treće je tako skriveno
Da ga stalno tražim
Zato odmotavam reči
To klupko zlatnih struna
Obavijam oko srca
Da me ponese
Tebi donese
© Milena Vukoje Stamenković
PUSTI ME DA SANЈAM
Mirno detinjstvo, majčin osmeh,
vitice vrbovih grana.
Sunce iza oblaka,
svetu iskru po rekama,
obasjanu senkama.
Ruke pune ljubavi
ušuškane u tvoj dlan.
Rukovet poljskih ljubičica
svetlost dana po zelenim padinama,
orošene usne poljupcima.
Preplavila me nežnost šeboja,
pusti me da sanjam.
…Ako dozvolim sebi emocije,
Osećaću samo bol…
© Latinka Đorđević
DVOSTRUKO
Ti nisi moj
ali mogu da te pozajmim
u biblioteci
Ti si ruska literatura
ti si flaša votke
koja kruži gradom
Ti si klimava
kafanska stolica
za mojih sto kila
Ti si moja najbolja reklama
i ja tvoja
ti si vozač pijane formule
na mazut
Šta trezan kažeš
to pijan napišeš
ti me dvostruko voliš
Ti nisi moj
ti si grobarov
© Eleonora Luthander
BEZ TEBE
Bez tebe...
Kao njiva
Bez roda
Kao šljiva
Bez cveta
Kao zima
Bez snega
Kao ždral
Bez krila
Kao jelen
Bez košute
Kao pesma
Bez stiha
Kao riba
Bez vode
Sa tobom je sve...
© Saša Miletić
PRELЈUBNICA
Dok ja noćas drhtim kao list na grani,
Samo suza patnje još mi dušu brani,
A ti ko pijanac s nekoliko pića,
Napravi me starcem, a ubi mladića.
A Bog mi je svedok da zgrešio nisam,
Samo mi je ljubav zaslepila oči,
Pa je zato noćas groznica u meni,
A srce mi hoće da napolje skoči.
Zašto preljubnice pljunu mi u lice,
I lažima svojim ubi sve u meni,
Pa sad više ne znam da li sanjam ili gledam,
Samo znam da boli kao pad sa litice.
Kažu da će rane zaceliti vreme,
Ožiljci će ostati da me na te sete,
Kad si moju prvu bezgraničnu ljubav,
Bacila u blato, ko igračku dete.
Ne možemo dalje, nismo više deca,
Svako je svoje pokazao lice,
Ja put novi tražim i ravnice neke,
Gde nema straha od nove litice.
A ti mila moja samo putuj dalje,
Ne okreći glavu, ne traži me više,
Nek na klupi našoj ostane da piše,
Beše prva ljubav, al nema je više.
I želim ti sreću, mrzeti te neću,
Jer duša je moja velika ko more,
Ali želim samo kad ti ljube lice,
Da te silno boli duša preljubnice.
© Dragojlo Jović
TROMO SE VUČE VREME
      Â
„Tromo se vreme vuče,
      Â
I ničeg novog nema,
      Â
Danas sve kao juče,
      Â
Sutra se isto sprema.“
              Â
Gavrilo Princip
Tromo se vreme vuče
al’ vek već prođe, evo
a k’o da beše juče
Princip i Sarajevo.
I ničeg novog nema
dušmana na sve strane
svetu se propast sprema
niko na put da stane.
Danas sve kao juče
Srbin podiže glavu
slobodi, srce ga vuče
ne da na veru, slavu.
Sutra se isto sprema
pred zlom Srbin će stati
odavde, dalje mu nema
ovde će za sve da plati.
© Zoran Jovanović - Pustorečki
NESAN
Noću se sve smiri
Tvoje oko spava
List diše
I sat uporno kuca
Noću se sve smiri
Da zvezde slete u tvoje kose
Da usnula poletiš meni
Noću se sve smiri
I tvoje oko spava
I list diše
I sat uporno kuca
Samo ja nesanom
Očekujem tebe.
© Goran Minić
BLUES FOR YOU
Pogled u nepoznato
i nova iskušenja,
kradem reči
dok noć u sutra putuje.
Nađi me u mislima
ucrtaj poljupce i šapat
u vremenu opstanka,
čekaj me u senci
sa nadom u bolje sutra.
Ja sam siromašan
na raskrsnici,
stranac u gradu
sa pocepanim cipelama.
Ja samo idem dalje
krikom ispisujem
stih za tebe,
novi izazov pred očima.
Bio sam na pragu zaborava,
strepnja, čutanje,
molitva...
Ponovo sam na putu nadanja,
strast u vremenu
koje dolazi.
© Dalibor Đokić
EPILOG
Eto, to sam Ja.
Ja sva, pa Ja, i sva Ja,
pa opet Ja.
Negde, kao kroz maglu,
podsvešću mi promičeš.
Nestvaran si, nepostojan.
Stalno uzmičeš
dodiru i prelamaš
se i imaginarnoj, našoj...
Ipak, hvala ti.
Hvala što si, makar i tako,
bio sa mnom;
što si mi pomogao da nađem
sebe... u tom nestvarnom i
nepostojanom delu ... tebe.
© Svetlana Đurđević
MENЈAO BIH SVOJ ŽIVOT
Menjao bih svoj život za pseći
Nije važno poreklo ni rasa
Bez korena i poznate loze
Da slobodno lajem iz sveg glasa
Da ne mislim o sutrašnjem danu
Da ne pazim na koju ću stranu
Da ne čitam zakona i knjige
I ne brinem belosvetske brige
Da nikada ne uđem u banku
Da ne moram ni u jednu stranku
Da avlija bude moje carstvo
Kost bačena čitavo bogatstvo
Pasiji život menjaću za pseći
Da do kraja proživim ko čovek
I sudbinu podelim sa psima
Bolje s njima nego s neljudima
© Miroslav Mića Živanović
ZAŠTO
Zašto se budim misleći na tebe,
kad je proleće i drugu viđam?
Zašto noći provodim ko mesec,
kad se tebi ta svetlost ne sviđa?
Zašto pišem pesmu
i želim da je pročitaš?
Zašto kad si ti mlada
i po mašti ne skitaš.
Zašto minute i večnost gubim,
gledajući čari sjajnog ti tela?
Zašto varam svoja osećanja?
Kad si me to i čime zavela.
Da li je to samo želja za novim,
prost nagon, još jedna obmana?
Da li za tobom za budućnost gorim,
ili te u prolazu ko i druge volim?
Odgovor je sasvim prost, sudbina je to!
Ti si moj najslađi san
i ja ću te uvek voleti,
jer te danas volim.
© Ljubodrag Obradović

SADRŽAJ ČASOPISA
PoezijaSRB
Umesto uvoda   4
Radomir Andrić, Beograd   5
VELIKE AKTIVNOSTI U GODINI JUBILEJA - Ž.
Milenković   7
ZAVIČAJNI PESNICI KRUŠEVCAÂ Â Â 10
Živadin Lukić, Kruševac   11
IGRE I RANE ŽIVOTA U POEZIJI ŽIVADINA LUKIĆA - G.
Vlahović   12
Miomir Hari Ristović, Kruševac   16
ZAVIČAJNI KROVOVI MIOMIRA HARIJA RISTOVIĆA - Lj.
Đidić   17
HARI, INTELKTUALAC NAJVIŠIH DOMETA - Vladimir
Tasić   19
O HARIJU - ISKRE ZANOSA KOJI ULEPŠAVA SVET - Lj.
Obradović   20
HARI - PRIJATELj BRUSA - Goran Minić   21
Zorica Arsić Mandarić   22
Dr Predrag Jašović, Paraćin   23
Miljurko Vukadinović, Beograd.   25
Dragan Borisavljević, Prokuplje   27
BORISAVLjEVIĆEV „AVRAM“Â Â Â 30
Milovan Petrović, Švedska   31
ZAPISI IZ CIRIHA - Latinka Đorđević   32
"IKONOPISAC" - novi roman oca M. Simijonovića iz
Ciriha   32
NOSTALGIJA U DUŠI - Dečije pozorište "ZVEZDA",
Cirih   35
Milena Vukoje Stamenković - Poezija u Kruševcu
22.10.2014Â Â Â 38
Intervju sa Milenom Vukoje Stamenković - L.
Đorđević   39
Milena Vukoje Stamenković, Cirih -
Beograd   40
Latinka Đorđević, Cirih - Kruševac   41
IZMEĐU OPTIMIZMA I PESIMIZMA - Miloš
Ristić   42
Eleonora Luthander, Stokholm - Švedska   44
PIJEMO JAŠA GROBAROV I JA - Eleonora
Luthander   44
DANI LIPE U BERASKOVU - Darko Kolar, Šid  Â
47
Slobodan Cvitković, Šid   49
Slobodan Cvitković - Biografija, Darko
Kolar   49
Veselinka Igić-Filagić, Šid   51
Saša M. Ugrinić - Velika Plana   53
Jovana Marković, Ljubava, Kruševac.   55
Sandra Miladinović, Kruševac.   56
Danica Rajković, Kruševac   58
Mirko Stojadinović, Makrešane - Kruševac  Â
60
REČJU O KNjIZI - Protojerej stavrofor Dragi
Veškovac   61
Sve (je) bi bilo drugačije -Ljubodrag
Obradović   62
Aleksandra Kostić, Veliki Šiljegovac,
Kruševac.   63
Nena Miljanović   66
Miloš Ristić, Kruševac   69
IMA LI DANAS PESNIKA - Miloš Ristić   71
Živomir Žića Milenković, Kruševac   72
Saša Miletić, Kruševac   73
PoezijaSRB na Kosovu i Metohiji - Promocija knjige J.
Stankovića   74
Branka Zeng, Pančevo   76
Živojin Manojlović, Kruševac   77
Slađana Bundalo, Kruševac   78
Nenad Đekić, Kruševac   79
Miroslav Mišo Bakrač, NišÂ   81
Mihajlo Orlović, Banja Luka   83
Matilda Janković, Ćuprija   85
Ivana Zajić, Velika Vrbnica   86
Dragojlo Jović, Kruševac   87
Dušan Marković, Kuršumlija   89
Života Trifunović, Kobilje - Kruševac   90
Gradimir Karajović, Kruševac   91
Sonja Đorđević, Leskovac   92
Dejan Ristić, Leskovac   93
Tamara Stojanović, Leskovac   94
Anita Joksimović, Leskovac   95
Zoran M. Jovanović - Pustorečki, Leskovac  Â
96
Goran Minić, Brus   97
Dalibor Đokić, Brus   99
Mjesečina u čaši - Veljko Stambolija   101
Svetlana Đurđević, Kruševac   102
GODIŠNjA NAGRADA PoezijeSRB - Mirislovu Mići
Živanoviću   103
MIROSLAV ŽIVANOVIĆ - PEVAČ I PESNIK, Svetlana
Đurđević   104
Miroslav Mića Živanović, Kruševac   105
Ljubodrag Obradović, Kruševac   107











































