POEZIJASCG - forum POEZIJASCG -
DOBRODOŠLI NA FORUM O POEZIJI I JOŠ PONEÈEMU !
 
 POÈETNAPOÈETNA  PitanjaPitanja   TražiTraži   Lista èlanovaLista èlanova   Korisnièke grupeKorisnièke grupe   REGISTRACIJAREGISTRACIJA 
 ProfilProfil   Proveri porukeProveri poruke   PristupiPristupi 

AKTUSOVE KRATKE PRIÈE

 
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeæu temu  
Autor Poruka
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 2:46 am    Naslov: AKTUSOVE KRATKE PRIÈE Odgovoriti sa citatom

NE VJERUJ MI NA RIJEÈ


Vjeruješ li prijatelju, da ako bih ti sada poèeo prièati
sve o tome šta je u mojoj duši, vjeruješ li da ne bih imao
dovoljno rijeèi da ti to sve isprièam. I zato prijatelju,
ne vjeruj mi na rijeè, ne vjeruj da æu ti to isprièati, jer ja
sam svoju rijeè do sada po tom pitanju toliko puta pogazio,
da više nemam hrabrosti ni za šta dati svoju rijeè, jer se
bojim da æe ona unaprijed, i prije nego je data, biti pogažena
takoreæi od sebe same izdata.
I zato prijatelju, bolje povjeruj mojoj šutnji, kojom æu ti odšutati
sve ono što sam ti mislio reæi, nek ti muk mojih neizgovorenih
rijeèi isprièa, do sada neisprièanu prièu. Prièu mukle tišine,
prièu rastakajuæeg muka, muka bola i tuge, koji su se uvukli
unutra, da se sakriju, da odu daleko od oèiju radoznalaca,
daleko od lajavih usta lajavaca, kojima ništa nije sveto, koji
skrnave sve, pa i pravo na bol i na tišinu i pravo na tugu i samoæu.
Koji skrnave pravo na ljubav neuzvraæenu, ili uzvraæenu ali skrivenu
iz straha da se ne uzgoropadi i uništi ono lijepo u sebi.
Odšutaæu ti svoje misli skrivene, koje udaraju o hridi zaborava,
njihove mukle udarce da otmu od zaborava nedoživljeno, da
otmu od snova nedosanjano , da otmu od rijeèi neizgovoreno,
da osute ono najljepše u nama, jer više nemaju kome to da
iskažu.
Da li si kad prijatelju slušao vjetar, kako jauèe u mukloj tišini
noæi? E tim jaukom muklim, bez glasa, samo potmulom jekom
misli, dok udaraju u hridi zaborava, reæiæu ti sve i sve æe ti biti
jasno, da ti nikada jasnije nisam mogao to isprièati.
I kad saslušaš prijatelju moju muklu istinu, pogledaj u moje oèi.
Pogledaj u njihov izgubljeni sjaj i oæuti ono što si vidio, jer rijeèi
æe samo pokvariti sve. Ono što si vidio biæe dokaz da sam
bolestan od tišine koja me polako jede. I ne pitaj me zbog
koga i zbog èega, odgovora neæe biti, jer usne zadrthe na to
ime, strah ih je više da ga izgovore, a to ime se sada zove
TIÅ INA.

_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?


Poslednji izmenio Aktus dana Ned Sep 30, 2007 3:37 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 3:33 am    Naslov: PONOÆNI VLAK Odgovoriti sa citatom

PONOÆNI VLAK


Sjedam u taksi, kiša je poèela padati....
Pokušavam kroz prozor automobila da vidim tvoj prozor,
još je svjetlo upaljeno.... Ti još ne spavaš.
....O Bože šta bih dao da sam sad tu kraj tebe u tvojoj toploj sobi, ali....život je rekao drugaèije. Ostaæe taj san nedosanjani i sjeæanje na hladnu noæ,...
na pogled ukoèeni kroz prozore automobila kišom umivene,... na izmaglicu
koja je nastala od kiše,.... od suza u oèima.
Da,... plakao sam, zašto bih to krio,... plakao sam jer te volim, a nije nam suðeno da budemo ono što smo,... da budemo svoji.
Taksi se provlaèi kroz kišu kao kroz zavjesu i više ne mogu da vidim tvoj prozor,... ali mogu da osjetim otkucaje tvog srca,...
ubrzane, kao ono kad sam ti ruku držao i osjetio ti puls i kako ti srce lupa.
Srna uplašena,... to si ti.... Uplašena i usamljena.... Usamljena u duši,... iznutra.
Nema više onoga ko je èuo tvoj vapaj,... da te tješi,... da te hrabri,... da ti nudi nesebiènu ljubav.
On-ja, odlazi... Odlazi zauvijek iz tvog života, a nada se da to neæe biti tako,... da to neæe biti zauvijek..................
Eh ta varljiva nada, ta zadnja slamka spasa za koju se davljenik hvata....

Srno moja mila, krupnooka,... kako æeš sada sama da se boriš sa svojim
unutrašnjim bolom...... Sa bolom koji obièni smrtnici ne mogu primijetiti, jer ti si navukla masku na svoje lice.... Ti glumiš sreæu i zadovoljstvo i samo ponekad,.... kad pun mjesec obasja tvoj grad i zvijezde zažmirkaju pospane, a vjetar donese miris planinaskog cvijeæa.... Samo ponekad ti izaðeš na tvoj balkon i zagledaš se u nebo.... U onu zvijezdu što je daleko na zapadu.... Stojiš tako dugo zagledana sa suzama u oèima, i u sebi se moliš za dobro onoga ko te je mogao razumjeti..... Znam to....
Ne moraš mi reæi, ja to osjetim...... Ja osjetim tvoje molitve, isto kao što sam osjetio septembra 18 prošle godine, u trenutku kad je život visio o koncu.... Kad si me spasila,.... hvala ti,.... hvala do neba..... Hvala što si zakoraèila u moj život...... Hvala za sve što si mi dala i što si mogla a nisi smjela dati, i za to ti hvala..... Hvala ti što si bila toliko hrabra i nesebièna i žrtvovala svoju ljubav..... Da bi mi dala priliku da te još više zavolim...............

Ponoæni polazi vlak, za mene poslednji koji æe krenuti sa te stanice, ja sam u njemu...Odlazim.... Kuda?... Ne znam ni sam..... Odlazim da bih otišao..... da ne gledam tvoj grad, tu kišu što kao da plaèe dok kvasi ulice grada.... Tako je osjeæam, i kao da èujem neba jauke, dok munje sijevaju. Odlazim!... A srce ostaje..... Rastajemo se srce i ja!.... Ovo što je sad u grudima nije srce, to je metalna komora za pumpanje krvi...
Jer srce je ostalo uz tebe, ti si ga zarobila za cijeli zžvot.... Ja više nemam èime da volim, jer kažu da èovjek srcem voli..... Kad voli iskreno... Jednom sam to doživio i nikad više neæu moæi.
Ostaæe samo laž,... prevara,... maska koju æu i ja morati navuæi i
trenirati ovo vještaèko srce da me ne oda.....

Vlak juri u noæ...
Odmièu svjetla grada, a kiša još dobuje po krovu i kvasi prozore vagona.... Ostaæe prièa ne isprièana, ostaæe na vrhovima usana uzdrhtalih, žednih poljubaca... I pitanje jedno neizreèeno do sada.
Da li æes kad saznati istinu....... koliko te volim?
A volim te,... volim više od života i više od ponosa,... i nije me stid reæi da mi je za tobom,..... jedino za tobom suza potekla,... teška,... olovna,... muška....... Suza koja se krije od drugih,.. ali je je ne krijem,.. ja sam ponosan na nju....
Jer kad ta suza ne poteèe,... tu nema prave ljubavi.
Vlak je duboko u noæi, èuje se zvižduk koji budi uspavanu preriju..... Odnijeo me daleko,... daleko,.... u prostore meni strane,... u samoæu i pustoš,... da tamo vidam rane i sanjam san nedosanjani, i gajim varljivu nadu da nije kraj.

I ne znaju oni koji ne mogu da iskreno vole,....ne znaju kako je to kad ti ostane samo ta varljiva nada.......
Ima li povratka iz pustoši,.... pustoši u duši?.....
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Ned Sep 30, 2007 4:13 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

DVA SVIJETA RAZLICITA

--------------------------------------------------------------------------------

Sjedi covjek na obali rijeke, zamisljen i gord. Ponos mu se u ocima vidi, ponos i zadovoljstvo sto je tu, tu kraj njegove rijeke, nakon dugo vremena. O cemu razmislja, da li o onoj prelijepoj gospodji ili... Ulazim mu u misli i citam ih:

"Mislili smo da se dobro razumijemo, da smo stvoreni jedno za drugo i da sve prepreke mozemo savladati. Ali nije tako, jer ti i ja smo svijeta razlicita dva.
I znamo to dobro i ti i ja, ali eto furali smo taj nas fazon, pokusavali dokazati da se moze spojiti nespojivo. Svako iz svojih razloga, ti tvoje razloge sama najbolje znas isto kao i ja svoje. Moji su lako objasnjivi, imaju logicno uporiste u onome sta sam i ko sam ja. Prosjek i ispod prosjeka cak, a ti ljepotica oko koje mnogi oblijecu, kao mace oko vruce kase. Ti zanosna i prkosna, zeljna necega novog, nesvakidasnjeg, pomislila si u jednom trenutku da sam ja taj koji ce te zainteresovati na malo duzi period, da ces tako prekinuti lutanje iz ruku u ruke koje ti nista ne znace. Ti vatrena zena, zar zivi, ja faca prosjecna, neubjedljiva i pomalo usiljena. Zar ne primjecujes da to ne ide jedno uz drugo. Ja sam to primijetio eto, ali mi se nekako nija dalo da se otkacim, pa ti petljah i lagah kako ne mogu bez tebe, a istinu pravu krijem, da znam da smo mi promasaj veliki.
Jer moje mjesto u tvom svijetu glamuroznom nije, ja ne znam da se krecem u tvom drustvu, neznam da se ponasam nobl. Da sam pas moglo bi se reci da nemam pedigre, ovako nemam dovoljno jaku rijec da izrazim to sto osjecam. Ne zelim da te pravim smijesnom. Dobro, imao bih ja novac da te izvedem na veceru u otmeni restoran, ali tad bi nastao problem, jer ja se ne bih znao ponasati u tom restoranu. Ma jesam, ucio sam ja bonton i te kerefeke o lijepom ponasanju, ali samo one elementarne lekcije, jer sam se kretao u takvoj sredini, prostoj. Gospodjo moja draga, a ti, ti si dama. Ti si rodjena za sampanjac i kavijar, za lobster i druge fine stvari poput bisera i dijamanata, a ja sam ti draga moja gospodjo navikao da gulim pasulj i to cesto go, bez icega u njemu. Ti si navikla na parkove Londona, Pariza, Madrida. Navikla na Karibe, Havaje, Kopakabanu i druga ina mjesta puna snobizma i bizarnosti, a ja mila moja na livade i rijeke,na staze i puteljke, na mjesec i mjesecinu, i sjaj zvijezda na vedrom i cistom nebu iznad mog sela. I reci mi draga gospodjo, kako to mozemo ti i ja biti par, pa vidis valjda da to ne ide ni u ovom virtualnom svijetu.
Jer ja sam ti covjek jednostavan i prost, neznam lagati i petljati, ja se neznam folirati i glumiti ljubav, tamo gdje je nema, a da prikrivam onu pravu ljubav.
Ma ne mogu ti lagati vise, jer ja volim svoju balkanku, jednostavnu i prostu. Znas ona i ja smo navikli i na more kad odemo, da se provedemo izvan restorana i hotela. Mi idemo na more, radi mora i sunca, radi korala i skoljki. Isli bi da se divimo udarima talasa po stijenju i bistroj i prozracnoj vodi Jadrana, kroz koju se vidi svaki kamencic i svaka ribica na dnu. I onda bi ronili otvorenih ociju, tako dugo dok smo daha imali i dok nam oci ne pocrvene od slanosti te vode. I jos bi nesto gospodjo radili, ljubili se ispod povrsine mora, bez maski i opreme za ronioce. Nemam ja jahte, ali moja balkanka i ja smo imali jedno drugo i nase more, nase predvecerje, kad talasi udaraju o obalu, drzanje za ruke i pustanje vjetru da nam miluje kose.
A ti draga moja gospodjo, ti sjedis u rashladjenoj sali restorana, sluzi te konobar ili dva. Otmeni gospodin, naravno dobro nafatiran pali ti tanku cigaretu, kojoj ja neznam ni ime izgovoriti, u dugackoj srebrnoj mustikli. Tvoje vitko tijelo miluje skupocijena blistava haljina koja se presijava na svjetlosti. Tvoja je postelja sva u bordo satenu, meka i hladna, to je za tebe zivot.
A ja vise volim miris sijena na tavanu, gdje moja balkanka i ja ljubav vodimo, poj slavuja u sumarku i let leptira na livadama punim cvijeca. Volim to vise od najluksuznijih hotela svijeta.
Ti i ja draga moja gospodjo smo svijeta razlicita dva, i zato ne trazi me vise, a necu ni ja tebe, bolje je tako, zasto da patimo zbog onoga sto je nemoguce, sto ne ide, zasto da lazemo jedno drugom, kad se mi gospodjo draga ne volimo i nikad necemo voljeti. Voljeti znaci i razumjeti, a mi se nikada necemo moci razumjeti, jer premalo poznajemo svijetove u kojima zivi ono drugo. A ono sto ne poznajes ne mozes ni razumjeti draga gospodjo, a sto ne razumijes ne mozes ni voljeti, a sto ne volis....znas i sama mala fajda od toga, nema tu srece."

Izlazim mu iz misli,ne zelim da vise ulazim u njegovu privatnost, jer ce sada vjerujem poceti misliti na onu pravu, na svoju balkanku.
__________________
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Aktus



Pridružio: 19 Avg 2007
Poruke: 334
Lokacija: Jacksonville florida

PorukaPoslao: Uto Jun 10, 2008 11:27 pm    Naslov: A tražiÅ¡ li ti koga Odgovoriti sa citatom

A TRAŽIŠ LI TI KOGA?

Èovjek je sjedio na stepeništu oronule èetverospratnice i listao neke
izgužvane novine. Na njemu je bilo ishandjalo odijelo veæ svo u ritama.
Stao sam ispred ulaza zgrade, veæ zaraslog u korov. Sa fasade je otpao
dobar dio maltera, cigle su virile iz zidova, a prozori i vrata su bili
izvaljeni iz štokova i bez stakala. Zgrada i èovjek su se dopunjavali, èinili
jednu cjelinu, oronulu i zapuštenu, skoro avetinjsku sliku su stvarali.

- A tražiš li ti to koga?- upita me èovjek,dok je prljavim prstom èaèkao
nos, sav u krastama.
Gledao je u mene svojim vodenastim lisièijim pogledom, karakteristiènim
ljudima koji žive na ulici, spremnim da ocjenjuju i procjenjuju svakog
prolaznika, da bi se uvjerili kod koga mogu ižicati koju paru. Nisam mu
odgovarao dok sam gledao zgradu od krova, detaljno kao skenerom,
snimao svaki njen sprat, kao da sam u mislima vršio rekonstrukciju
zgrade.
Polako sam odmahnuo glavom:

- Ne, ne tražim nikoga, onaj koga bih tražio nije tu veæ godinama i
nikada se više neæe vratiti.-

Lijenim i sporim koracima sam gazio po vlažnom žutom lišæu koje je
prekrivalo ulicu. Jesen je veæ podobro odmakla, u vazduhu se osjeæao
miris skore zime. Zastao sam kraj obližnjeg groblja, zagledao se u mali
skromni spomenik i sam sebi prošaptao:

-Ne, ne tražim nikoga, znam ja dobro gdje je on sada, ovo je njegov
dom veæ dvadeset godina.-

Sagnute glave, mislima negdje u prošlosti, gledajuæi lišæe koje nisam više
vidio, produžio sam dalje niz ulicu. Bio sam u mislima negdje daleko u
prošlosti, zaustavio ili bolje reèeno vratio vrijeme unazad. Ali samo u
mislima, u stvarnosti život je tekao dalje svojim tokom, kao da se ništa
nije dogaðalo i ništa ga nije pogaðalo.

Odrpanac ispred oronule zgrade je gledao zamnom, još pokušavajuæi da
shvati šta sam mu rekao. Bezuspješno. Ne vrijedi, može razumjeti samo
onaj ko zna i ko osjeti...
Onaj ko izgubi nekog njemu bliskog.
_________________
Ako je istina u vinu, ljepota u dusi,
sta je onda sa razumom?
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
lepa_S



Pridružio: 17 Avg 2006
Poruke: 924
Lokacija: ch

PorukaPoslao: Uto Sep 23, 2008 10:31 am    Naslov: Re: A tražiÅ¡ li ti koga Odgovoriti sa citatom

SVAKA CAST KUME!
Sve sam rekla!

Srdacan pozdrav Lepa

p.s. moram dodati: besprekorno si uradio. Sve price su na jednom mestu. To me odusevljava!
_________________
Docekaj me osmehom... ...
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku    POEZIJASCG - forum -> PRIPOVETKA Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

Skoèi na:  

Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001 phpBB Group
Prevod by CyberCom
Chronicles phpBB2 theme by
Jakob Persson (http://www.eddingschronicles.com). Stone textures by Patty Herford. .