Alfa
Pridružio: 24 Nov 2007 Poruke: 33
|
Poslao: Sub Nov 24, 2007 6:15 pm Naslov: Ja mislim da bolja nije odavno napisana |
|
|
PRKOSNA PESMA
Ja
rab Božji
Srbin
sa prosedom bradom
izjavljujem dragovoljno
kroz lance i žicu
pred svedocima
Silom, Mukom i Nepravdom
da sam kriv i da priznajem krivicu!
Kriv sam što sam neko
a ne niko i netko
Kriv sam što u doba opšteg srbobrsta
idem u pravoslavnu crkvu
doduše poretko
i što se krstim ovako
s tri prsta!
Kriv sam što jesam
a treba da nisam
Kriv sam odavno
što stojim uspravno
i gledam u nebo, umesto u travu
Kriv sam što se drznuh protiv krivde
kriv sam
što opet slavim svoju krsnu slavu!
Kriv sam što pišem i èitam æirilicom
Kriv sam što pevam, smejem se i psujem
a ponekad i lajem
Kriv sam i priznajem
da ne znam što znam i da znam što ne znam
Kriv sam, i da završim
s najveæom krivicom
(pre nego što se zacenem od smeha),
kriv sam tvrdoglavac
što sam Pravoslavac
i Svetosavac i što ne verujem
u sveti zloèin i oproštaj greha!
Kriv sam i grešan
dakle
što postojim
i kad veæ postojim i još drsko stojim
što bar ne priznam da ne postojim!
Ako to priznam
da saèuvam glavu
izgubiæu èasni krst i krsnu slavu
Ako ne priznam
crno mi se piše
ceo svet æe na moju Zemlju da kidiše
Rulje bivših ljudi
lopova i golja
èopori robota i drugih monstruma
kidisaæe na moje voænjake i polja
i na moju belu kuæu pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju trešnje, jabuke i šljive.
Pa evo
priznajem i to
za spas roda
Ja više ne postojim
skinite me s liste
Ja sam od sad samo
vazduh, svetlost i voda
tri elementa koja vam koriste
A ovo što pred vama govori i hoda
to je ono što vi od mene stvoriste!
Moja ružna slika
ozverena lika
koju umnožavate u veèeri i jutra
to je slika vaše svesti i podsvesti
to nisam ja, spolja
to ste vi - iznutra!
Moj dušmanine sa hiljadu ruku
s hiljadu slugu i sluškinja laži
ubrao si mi sunce ko jabuku
i radost èistu ko bulka u raži
Moji æe potomci piti jed i èemer
a tvoji veæ piju gorku medovinu
za krvav novac kojim puniš æemer
rasprodajuæi moju ðedovinu
Usud æe ti ludaèku košulju obuæi
i tada æe se malo razdaniti
ili æe planeta od sramote puæi
i sve nas u isti ambis sahraniti!
Mnogo ste važne
Zemljo moja mila
Ti i Tvoje sestre
Istina i Pravda
èim se na vas digla ovolika sila
èim su na vas zinule
krivda i nepravda.
Rulje bivših ljudi
ubica i golja
èopori robota i drugih monstruma
palacaju na tvoje voænjake i polja
i na moju belu kuæu pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju lipe, jabuke i šljive.
Šta æe ovde džihadlije
krstaši, farmeri
koji Ti èereèe sinove i kæeri
Mora da su èule belosvetske bande
da imaju zlatna srca
pa ih vade
da ih presade u sopstvene grudi
ne bi li i oni tako bili ljudi.
Gospodo tužioci
suci i dželati
ispisali ste mi svoje zapovesti
po zenicama
najfinijem staklu
što teže živim, lakše æu umreti
Zašli ste mnogo u noæ poodmaklu
ali uzalud æete linèovati
najgostoljubiviji narod na planeti
(zbog èega æete goreti u paklu)
jer Ljudsko Srce
èudo nad èudima
neæe da se primi u vašim grudima!
Mi se ne plašimo smrti
crne vuge
veæ ropskog života i bolesti duge
Smrt je èesta pojava með nama Srbima
kao što su proleæe, leto, jesen, zima
I nije strašnija
pogotovu danju
od suše, poplave, zemljotresa, mraza
kad je èovek sretne na svome imanju
okaðene duše i svetla obraza.
Zlonamernici
siti i maniti
sve mi zabraniste u roðenoj kuæi
al ne može mi niko zabraniti
da pevam i da se smejem umiruæi
a to se vama više ne dogaða
ni kad svadbujete
ni kad vam se raða!
Poštedite me koca i konopca
i razapnite me na vrhu planina
ko vaši praoci što su mog Praoca
Isusa Hrista Nazareæanina.
Ja æu da gledam
a vi zažmurite
inaèe æe vam se oèi rasprsnuti
od sjaja mog lica
Samo, požurite
što pre me razapnete
pre æu vaskrsnuti _________________ Cim se genije pojavi glupaci se udruze protiv njega. |
|