Sanjalica

Pridruio: 24 Okt 2007 Poruke: 212 Lokacija: Novi Sad
|
Poslao: Čet Mar 06, 2008 8:55 am Naslov: Upoznajte se sa Oliverom Å ijaĆØki |
|
|
Olivera Šijacki roðena je 1938. godine u Novom Sadu, gde i danas živi. Filozofski fakultet zavrŔila je u Novom Sadu.
PiŔe poeziju i kratke price. Objavila je knjige poezije: "Pesme za noæ i flautu", 1985; "Il tempo si specchia nelle pupille"; "U ženama vreme se ogleda", prevod na italijanski, 1983, "Himmlische Wagen"; "Sedam nebeskih kola", na srpskom i nemaèkom - zajednièka zbirka, 1988.
"Putem kulture u novi milenijum" (Auf dem Weg der Kultur ins neue Milllennium - dvojeziĆØno srpski i nemaĆØki - zajednicka zbirka, 2oo2); "Trilogija posebnosti" (Triogie der Besonderheiten - zajedniĆØka zbrka na
srpskom, nemaĆØkom i makedonskom jeziku, 2oo7).
Objavljene knjige priĆØa:"Koncert za poslovne ljude", 1978;
"Pogledaj levo, pa desno", 1985; "Zakasniæu na raspust" (dobijena nagrada za književnost, 1996);"Ko ce mi objasniti", 1997; "Mesto za prièe", 2ooo; "Koj se saka toj se kara" (Ko se voli taj se svaða, na makedonskom jeziku, 2oo1; "Pogledaj levo,pa desno" 2oo4.
Pesme i prièe su joj prevoðene na mnoge jezike: grèki, italijanski, turski, makedonski, albanski, rumunski, bugaarski, maðarski, rusinski, engleski, nemaèki, mongolski, jermenski i pendžapi jezik.
Osim toga, priredila je i antologije savremene poezije "Konjanik i stepa" - antologija mongolske poezije, "Sjaj kamena" - antologija jermenske poezije, "Oèi ravnice" antologija vojvoðanskih pesnikinja.
IZLOŽBA PTICA
Na velikom prostoru sajma
BespomoƦno cvrkuƦu ptice
PlaŔe ih ljudski pogledi
Najradije bi poletele u nedogled
U prostore svoga neba
Ali ptice su izložene na sajmu
I zato krilima maŔu prolaznicima
Kao da nije reĆØ o pticama
Prolaznici glasaju za najlepŔe perje
Kao da nije reĆØ o pticama.
I pticama prolaznici liĆØe na ptice
Samo im je kavez mnogo veƦi.
ODEĆA MOJE DUÅ E
Vreme tako brzo skida odeæu moje duŔe
Postajem prozraĆØna kad sine sunce.
Zacas sam praŔina na putu prolaznika,
PraŔina koju vreme odnosi kao vetar,
Ili ogolelo drvo bez liŔæa
Koje tuguje za proleƦnim pupoljcima.
Pored mene neĆØujno prolaze prijatelji
Pogledi su im uprti u daljinu
I ne primeæuju me viŔe na stazi,
Ali vreme æe skinuti i odeæu njihove duŔe
Iako oni to nikada neƦe saznati.
TAJ KOGA SANJAM
Taj koga sanjam
viŔe mu ne vidim lice
ali ĆØujem muziku
u praznom prostoru sna.
Snovi su ptice
rasterane jutrom
soba je prazna
a ja sam možda san.
VOJVOĆANSKA RAZGLEDNICA
Izlazi sunce iz njive
i moj otac iz kuƦe
žuri da se sretne sa suncem
zajedno da miluju klasje žita
zbog toga žito žuti
u žitu po koja bulka crvena
kao usne devojaĆØke
o kojima otac ĆØesto priĆØa
kad sedne s bokalom crvenog vina
da vinom zalije priĆØu iz mladosti.
PESNIKOVA GODIÅ NJA DOBA
Nebo, trava, drveæe i liŔæe
imaju èetiri godiŔnja doba,
ili jezikom pesnika:
Plavo, zeleno, žuto, zrelo i belo.
Samo pesnik ima pet godiŔnjih doba
sva ĆØetiri i joÅ” jedno posebno
u kome samo on živi,
obojeno ljubavlju i tugom,
nemirnim snovima na oblacima nade,
a najviŔe s onom o kojoj sanja. |
|