POEZIJASCG -

[dragicazdralic]

KLETVA TAMO NJEMU

Ujele me grudve hlada
Od toplog lica,
Rat
Ja u krilu odbjeglih ptica, selica
Mama, tata i brat.

Srce do srca
Oko do oka,
Preskočila bih daljinu
U dva velika skoka.
Al sa neba ruke me traže
I pograbiće me
Tuđinske modre straže.

Svakako lutam,
Svakako hodam,
Ako sebe sputam, suze ću da dodam
Ovom ludom srcu što ište
Drage mi trešnje, sobno noćište.

Al k vragu, sve ove snove
Smještam u tuđe kuće ove.
Pa s jutrom i s večeri me tište
Mjesto doma, smjene i ratište.
Pa me kunu kletve moje
Što izrekoh tamo njemu
Što mi pjesme hitro čita,
I što ne zna kuda hita
U svom grijehu i svemu
Kletva tamo njemu.

Jel ne znaju, ovi ljudi
Da se živi, da se sudi, njima
Amo nama, tamo svima.
Kuda vode, kuda gone
Ove glave, ove misli,
Ove glave, ove riječi
Kad ne može, da tu stane,
da se spriječi...
ružni barut,ružna java
ne može da se spava
srce ječi.


Kuda vode, kuda gone
Ove glave, ove misli
Majke, sestre suze rone
Pa opet bi svisli
Da nam zvona ne zvone, u glavi
U svakojakoj misli,
Svi smo isti.
Ni ludi, ni pametni,
...Pomisli...!

A mene tjera,
daleka neka jeka
iz daleka
da se spremam i pakujem
da se vratim domu,polju
ali zalud nade kujem
evo u njih-dobih zolju.
Kakva šteta!

A tako bi rado pošla
Nema veze, nebi došla
Kakva šteta!

A rukoveti riječi, slova
Šta mi vrijede
Ove zime,ove pjesme
Kad se ne smje
Preko praga TAMO preći
I leći
U studeni snijeg zaleći.
Da ga trepam, po svemu
I kad umrem-kletvu tamo njemu!!!

Zašto čitaš moje spise
Moje pjesme i popise
Što ti treba?
Neka si mi kuću digao
Snove zbio...zmijo,...
Nisi me stigao
Ja još jedem hljeba.

Samo čitaj, čitaj
Al me upitaj...
Ja sam ista, ja se vadim
Iz pepela život gradim.
I sad pišem.
I zavičaj moj sad kujem
U stihove, da se trujem.
Ali život ipak sišem
I sad dišem!

Nove mene riječi nose
Iz inata, ljepše, jače
Boli svježe rane kose
Sve mi smače.
Al sve dok moja noga hodi
Ovo moje srce daće
Nove snove, nove godi.

Ali moje, sve u svemu
Tamo leži srce ludo
Stara ljubav, stara žetva
Djetinje mi svako čudo.
Zato kletva!

Kletva;
Nek ga bije, nek ga lomi
Život, sreća, nek se slomi.
Nek ga tuga pohodi sve jača
Nek ga šiba plač do plača.
Nek se valja
Nek najdraže sve ostavlja
Pa nek crkne, u makama
Sve dok smrkne

Nek se ruši
Za dragima srce sruši od bola
Nek ga mori čežnja svaka
Ko sutoni, prije mraka
Ko pjesnika.

Nek od jada-strada.

Nek iščupa kose
Da ga nose
Na crne kapije
Da se kletve napije.
I tad malo mu je.
Ja još žešću kletvu hoću
Jer ja nikad, neću moći
Preboljeti,
Niti hoću,
Moja polja, šume, kuću
Evo svisnuću.

Zalud kletve
Sve mi crno
A srce puno
Eh da mi je samo zrno!

Bi me udavilo
I u život svalilo,
Šta mi gore?
Ni na polja, ni na more
Čovječiji stvore, ništa gore.

A rukoveti, riječi, slova
Šta mi vrijede.
Šta mi vrijede ove zime, ove pjesme
Kad se ne smje
Preko praga tamo preći i leći
U studeni snjeg zaleći
Da ga trepam po svemu...
I kad umrem-KLETVU TAMO NJEMU!!!

03.03.1993

[dragicazdralic]

ZAVIČAJNA

Sipi tiho, pred kućnim pragom
Bijeli oblak prvoga snijega
Ko nekad srećno u djetinjstvu
Pela sam se do vrha brijega.

A tamo gore, gdje mraz hvata
Promrzle ruke, dječije, crvene
Od vjetra uplakana, bijah srećna
Krv bi mi tada raspjevala vene.

I mada mi ruke toplinu traže
Znala sam satima praviti snješka
A snjeg se prvi ko sreća topi
I svaka kap ko tuga je teška.

Sunce je znalo boljeti me tada
Mrzila sam ga ko proljeća rana
A sada u suzama oblaka snježnog
Srećna se sjećam prošlih dana.

I mada plačem, i suzama, i svime
Što liju suze nakon vina
Pregršt je pahulja bijelih i crnih
U životu mome istina jedina.

Kao nekad srećno, pred kućicom mojom
Snješka ću promrzlim dlanom utabati
I umjesto sunca, ja biću sunce
Suzom mu da ostane neću dati.

Jer snješka bijelog kao u djetinjstvu
Više ne znaju praviti moje ruke
Pred tuđom kućom u tuđoj bašti
Veju snjegovi crni, crni ko muke.

I sada iz tople sobe gledam
Ko u djetinjstvu snježno mi djelo
I plaćem isto, zašto se topi
Srce mi je na prozor sjelo.

Rado bih skočila, van, na prag
I srećno kao nekad, pod nebo stala
Al umjesto kliktaja zbog snjega u kosi
Bojim se dušu bi nebu dala.

I samo sipi, pred kućnim pragom
Pahulje plešu u zanosu snježnom
A svaki moj uzdah i svaka suza
Dira mi dušu uspomenom nježnom.

Ja ne plačem za svojim djetinjstvom
Nije mi ni žao topljenja snjega
Već srce mi se na tuđem prozoru mrvi
Gdje kućica moja i vrh moga brijega?


1992

[dragicazdralic]

RATNE MLADOSTI

Mi bijeli smo konji sa crnim grivama
Na poljani koja je ograničena
Laka smo meta na ovim njivama
Mladost nam je oivičena.

A svakoga dana smrt nam prijeti
I čeka nas budno iza klanca
A mi još ne navikli mrijeti
Čvrsto se migoljimo iz tog lanca.

Jer mi bijeli smo konji sa crnim grivama
Na poljani što se krvava crveni
Leševi smo na grobljanskim njivama
Mladost su nam krstovi drveni.


1993

[dragicazdralic]

SPALJENO SELO

Čuo se nije, ni miris paljevine
Ni prošlost tog sela
Kojom me je to iskrom,dal crnilom zidova,
slika dovela.

Privukla me tama dana
Spuštena na kraj, ubog i sam
Put samo, što do njega vodi
Nesagoren, mi je dan.

Priđoh mu polako, a kad mu dođoh
Istinom koraci vođeni mi biše
Da sam samo malo koračala jače
Možda konja ne bi bilo više.

A ko zna, možda bi me gledao
Možda bi samo nastavijo jesti
Ovako ga nađoh, i samo on bješe
I život, i stolica, ako mi je sjesti.

Vrana prenu nas, sve živo
Od njenog glasa ne čuju se ševe
Stradoh spretno pred početak bare
Stadoh, i vidjeh leševe.

Tek što sam stala nespretno ja odoh
Žurno koračam, a kosa mi sjedi
A konj se prenu iz mrtvoga sela
Ni vrana crna, ne osta da sjedi

1993

[dragicazdralic]

BALADA SKLOPLJENIH OČIJU

S kišom dolaze mećave bijele
Na grobove junaka padaju opijela
Utabane staze, majki, prijatelja
Snjegovi su skrili pod granama jela.

Kao svoga sina, što miluje tata
Na rastanku, kad u borbu pođe
Dan, kad mu je otac trebao doći
Sin je pošao. Da na groblje dođe.

Uplakano dijete, zaželje se oca
Put pređe po čaršafu snijega
Al na groblju on ne nađe oca
Samo krstić ispred malog brijega.

Ručicama promrzlim,on iznemoglo briše
Snježni nanos sa očeva krsta
A suzom bi ga mogao istopiti
Da ne ledi dlanove, prst do prsta.

Još je nejako, to malo siroče
Godine svoje još na prste broji
A tako je hrabar na mećavi snježnoj
Pokraj groba i plače i stoji.

Stadoše uplakane i mećave bijele
Nebo mu posla sunce za brata
Da ogreje promrzle prstiće male
Kao što ih je milovao tata.

1993

[dragicazdralic]

KRV U POTOCIMA

Čuješ li jauke
Što dopiru do ušiju nesrećnika
I krv što teče potocima nesreće.
Jesi li ogorčen, stravom što se sije
I glavama, što žanju ih ko knoplja žita.
Čovječe,vidiš li mrtve lobanje
Što im ne dadoše da u cjelosti,trunu.
Možeš li iz mrtvih ugaslih zjenica
Prozreti život što se guši u smradu.
Mi znamo
Smrt je na barikadama života
I pjesma...
Iz koje teče krv
U potocima.

12.05.1992

[dragicazdralic]

U TUĐINI

Široka su rodna zavičajna polja
Na njima sve je duši milo
I ako su bila puna kolja
Ko da kolja nije tu ni bilo.

Da mi samo grumen zemlje daju
Jednu šaku sa početka njive
Pojela bih trešnju u maju
U avgustu ja bih brala šljive.

Eh...da mi je na mojoj crvenici
Umorna sjesti u moj hlad
Žeđ potrošiti u hladnoj lubenici
A smokvom utoliti glad.

Kad baštanska kajsija, savije grane
Iz bresaka zreo sok poteče
Sočnog bi grožđa, oraha, kad padne
Grlo mi se topi...i opet me peče.

Joj kad bih znala kad ću opet jesti
Mandarina, limuna sa juga
Kročiti, na terasi sjesti
I gledati čarna predvečerja duga?

E...nigdje nema, svoje grude rodne
Gdje god staneš, stopalom gdje dođeš
Ni roda sa zemlje plodne
I sve suze, da poljima prođeš.

Da mi noga svoju zemlju dirne
Pružim ruku, da uberem voće
Ljeti, noću, cvrčak da mi svirne
O...kako tužno primam sve samoće.

03.01.1992

[dragicazdralic]

NERETVO

Neretvo,srdašce nebeskih igrača
Danju i noću,bisere ti slažu.
Nigdje nema tvog šumnog svirača
U daljini, sve me rijeke lažu.

Silna rijeko moje rodne grude
Kraljice srca,gradova i sela
Krvava tečeš i nosiš ljude
U sebe primaš, nerado zlodjela.

Ima li te Neretvo iko pročistiti
Vratiti sjaj,bistrine tvog oka
Miris tvoje smrti,oživotvoriti
Da ljepotica naša budeš,puna soka.

Neretvo, umija nam lice mrljavo
I čisto nam kroz misli proteci
Neretvo, očistit se može-sve prljavo
Upozori ljude! Nasmiješi se djeci.

03.01.1992

[dragicazdralic]

JABUKA


Sergeju Jesenjinu


Jesi l živa staričice moja
Međ zidinama šupljim i čađavima
Pusta li sudba, voćka tvoja
Ispred praga, dali još te ima?

Praga nema, nema kuće moje
Pred kojom si s proljećima cvala
Samo oči prošlosti sad stoje
I u očima, suza ranjena je pala.

S jeseni, ko ti lišće mete
Mati davno, mene s njim bi mela
O kako suze licem lete
Ko duša moja ćađava i svela.

Ja sam s tobom mogla zaplakati
Ljeti, podne, ispod tvoga hlada
Lijeni miču podneva ti sati
Ko daljine, što me dijele sada.

Draga voćko, tvojih ti jabuka
Napij se kiša, do neba izrasti
Iz daljine, nagoni me muka
Da te vidim, pa ću i ja rasti.

1993

[dragicazdralic]

MOJ ZAVIČAJ

Ja odlazim
Odlazim i nosim sebe
Kroz odlazak-kraj
Odlazim, a moj zavičaj?

Pani suzo
Plači oko moje
Srce moje sada ti
Hajde odustani.
Stopo moja
Teško je poći
A htjeti posustati.
Nado moja
Ja ću odustati.
Ja ću stati.
Ja ću vatra postati
I palmen ostati.

Vrela vatra
Vrelo nosi sebe
Kroz VRELI kraj
Moj zavičaj!

Suzo, nemoj padati.
Oko moje, nemoj plakati.
Suzo moja, sada ti
Nemoj odustati.
Stopo moja teško je stati
A ne htjeti posustati.
Nado moja, nemoj odustati.
Nemoj stati.
Ja ću kamen postati
I kamenjar ostati

1993

[dragicazdralic]

OGNJIŠTE

GDJE SE SKLONIŠE OBLACI
PA POČEŠE KORACI
DA ZVONE
DA PROGONE.
PA SE SUZE RONE
I RONIŠE...
KLONUŠE RIJEČI
POD SABLJOM ŠTITA,
NESTAŠE ŽETVE,
LEGOŠE ŽITA
NEKOŠENA....
UGNJEŠE TREŠNJE
ORASI PADOŠE
DUŠE SE DADOŠE...
ZEMLJA PADE
KUĆA SE DADE
U KUPINU, U KOROV.
OSTA ROV
STADE ZOV,
ZALUD.
NEMA OGNJIŠTA.
NEMA STRNJIŠTA.
NEMA NIŠTA.
ZALUD.
NEMA.

1995

[dragicazdralic]

POČIM O MIRU

Oblacima, neka se iznesu
Sve milosti na tacni neba
Neka im se ne pronesu
Kraj gladi-komadi hljeba.

Njima-sve suze snosite
Trpajte im, sve naše oblake
U riječi.Ognjišta im nosite
Neka uspore, pa izmjere korake.

Ako sude trešnje o svom lišću
Nek se rađaju, nek bržr zriju
Ako duše, dušu svoju stišću
Ako vatre, bez ognjišta griju?

Neka stanu počimi o miru
Vihori su, kolijevke planina
Vode stale nicati u viru
Stale teći, a nigdje im korita
Ni pješčanih dina.

25.11.1995
(povodom potpisivanja Dejtonskog sporazuma)

[dragicazdralic]

SUZA

Kani u očaj
Ti preduga dijevo
Ti okrutna vidro
I prljavi konju.
Kani u smiraj
Dugonoga ljepotice
Izdajice jačega
I kukavice slabe niti
Konca, što puca u rani.
Prokapaj, pa nikada
Ne bila tako blesavo uporna
Nikada toliko ludo mala
Velika moja ...zjenico.
Otekni u grču
Zatvori se u duplju
I crvi neka te izjedu
Zora neka te ne dočeka
Suzo,
neka te i more takne
Suzo, neka te i dirne jagodica
Neka te smiri vir
I uništi utjeha...
I neka te...umine sva čežnja
I razminu misli.
Suzo, ne dočekala te zora!

[ObodskaMPI]

DRINA


Život ne možeš odnjihati
Smrt da te ne zatalasa

Ugledah te
Pri kraju toka
Poželjeh
Pod lukovima ruku

Drino
Protekoše li ti vode
Pretekoše li ti pjesme
Okrvaviše te nanovo
Ratovi

[ObodskaMPI]

VIDI LI PASTIR

Vidi li Pastir
Smrkava iza
Čeone kosti
Opet za stado
Spremaju kolje
Dižu lomače
Naoštrene kame
Izdubljene jame

Vidi li Pastir
Stjeran u izgone
Moj narod
Molitvu plače

Ništa ne boli
Kao ožiljci praštanja
Kad zakrvari
Nanovo rana