POEZIJASCG -

[ljuba-trebotin]

Ova tema je otvorena na zahtev posetilaca sajta www.poezijascg.com sa idejom da se autori koji su zastupljeni u projektu *ZAVEĹ TANJA 2007* koje je objavilo UdruĹľenje Srpskih pisaca Ĺ vajcarske, ovde predstave sa nekom (ili svim) pesmom koja je u knjizi objavljana.

Naravno, to mogu uraditi i autori proznih radova i kritika.
_________________
Stojim sam na putu! Imam samo sliku iz dana, kad bili smo mladi?

[ljuba-trebotin]

U knjizi je objavljeno i mojih 10 pesma. Kao prvu predstavljam Vam pesmu *PROLAZIMO*


PROLAZIMO


Idemo uz reku,
niz reku,
putevima raznim
u duboke stvari.
Koraci
mirišu na jesen,
na zrelo sunce
i uvele ljubièice.

Nešto se
dogaĂ°a u nama,
ciljevi novi smeše
i idemo uz reku,
niz reku.

Zbog novog leta
i novog mucanja,
zbog Ĺľivotnih radosti,
igramo se sami,
kujemo zlatni sanduk,
skijamo na leĂ°ima,
a nešto se
dogaĂ°a u nama,
nešto prolazi pored
i kroz nas,
mada jesen je
odavno i magla.

Trapavo tapkamo
u mestu
i oseæamo da to
nije ono,
da je srce veæe,
bol sluèajna,
a sreæni završetak
iza ugla.

I prolazimo
kroz taj Ĺľivot
neprimetno,
neprimeæeni,
nesaslušani
i neshvaæeni.
Prolazimo
u kolonama,
uz cvrkut vrabaca
i himne severca.

Ponekad oslušnemo
sve te budalaštine,
ponekad
odmahnemo rukom,
a ponekad
prezrivo pljunemo
i trapavo
tapkamo dalje.

Volimo samo
miris èelika,
pune ulice
i pune autobuse.
Volimo znoj
i napaæena lica.
TuĂ°a smrt
nas veseli,
mada smo
i sami u prolazu,
mada
i sami prolazimo.

(C) Ljubodrag Obradoviæ 2006
_________________
Stojim sam na putu! Imam samo sliku iz dana, kad bili smo mladi?

[Alfa]

Citao svih deset,
dobre pjesme Ljubo
_________________
Cim se genije pojavi glupaci se udruze protiv njega.

[Alfa]

Moja prica iz zbornika

Meso

Odluèio sam da skinem korotu. Posle dugih deset godina skidam crninu sa duše da bih dozvolio prijateljima da me odvedu u „život“. Bludnice Mojre poigravaju se èesto sa èovjekom pa uprilièiše da odem u lokal koji nosi naziv isti kao i jedna od onih ustanova koje su me iz „života“ otjerale.U poèetku biješe ZAM, zabava maloumnih a onda dodje Pink, zabava za još manje umne u bezumlju devedesetih.Šta jednog mladog �ovjeka punog testerona može otjerati iz „života“? Ništa osim same dame u crnom, a mene otjera pokliè: „hljeba i igara“, koji je kroz usta nafarakanih gologuzih bludnica i majmuna istog kalibara, izvikivao srpski Neron uz pomoæ pomenutih tv programa.Nevoljko sam pristao da odem do Grodonije, za koju znam samo po èuvenju, a nisam za ovih desetak godina od kako postoji ni pomislio da kroèim u nju jer i ona u mojim oèima biješe Neronova deviza „hljeba i igara“. Ali kako veæ spomenuh u samom poèetku Mojre su odeluèile da me kazne ili da me nagrade, pa na samom ulazu u restoran, koji eto opet ne vidjeh, saznadosmo da gostuje Kemal Malovèiæ. Opet ja, a ne neko drugi, pobunih se, jer na pamet mi ne pada da slušam i jos to slušanje debelo platim, nesudjenog cazinskog mujezina. Koji bi ruka na srce bio odlièan mujezin ali je jadan pjevaè.Pink. Pade rijeè, zapara mi svijest kao užaren maè. Neronov maè, maè ludaka obuèenog u skrlet, maè koji me je iz života otjerao. Ne pobunih se, rijeè u grlu zape. Slegoh ramenima pomiren sa sudbinom s’ mišlju, neka bude što biti mora.Peèat na nadlanici košta dvadeset franaka, peèat u obliku srca vidljiv samo pod neonskim svjetlom. Samo? Kao da u Pinku drugaèije postoji. Djavolji simbol, tri šestice ili šesto šedeset i šest ne udaraju više na nadlanice ovèicama, neko se dosjetio pa od šestica napravio srce, hladno svijetlo-plavo srce.Muzika je buka, svijetlost je tama, a meso, mlado srpsko meso vrti se u neskladu sa bukom. Prije nego što meso zakrèi sve prolaze uspio sam se odvuæi do toaleta. Razgovor kod pisoara izmedju dva komada mesa izgleda ovako:
- Dje si legendo?-
- Evo me, sta ima, jel � ti stari poèeo sljakat’?
- Nije jebaji ga, a golf koji golf?
- �etvorka dizel.- meso se zadovoljno osmjehuje.Tri nova komada mesa grunuše na vrata, najvisoèiji sa kosom vezanom u konjski rep debeo kao moja podlaktica oštro me odmjeri i zastade u vjerovatnoj namjeri da me provocira, nešto ga je zaustavilo, da li štap na koji se oslanjam ili jasna poruka u mom pogledu, da bi od njega i njegovih pratilaca ostalo samo mljeveno meso ako bi me napali?Komad mesa pokaza da posjeduje zrnce razuma i nijemim pogledom pozva svoje manje razumne pratioce da se povuku.Lijepo je naše meso, punokrvno, rasno, soèno, genetski superiorno -kažu neki zaljubljenici u sopstvesnu narcisoidnost.
Red je da podijelim meso po kategorijama.
Prva kategorija su Žvakaèi, oni se ne pomjeraju puno i ne prestaju da preživaju komade žvakaæe gume medju bijelim sjekutiæima.
Druga kateogrija su Koljenaši, savijaju noge u koljenima i šaraju pogledima po dimom zagušenoj prostoriji.
Treæa kategorija su Narcisi, odlièno plešu dovoljni sami sebi.
�etvrta i najmanje zastupljena kategorija su Ribe, otvaraju usta na prazno vjerovatno da bi ublažili štetu koju ima slušnim organima nanosi buka, ima ih najmanje i uglavnom sjede naslonjeni na zidove.Sjedim, i ja, dobio sam stolicu pored šanka od jednog andjela koji je zalutao u ovu gomilu mesa. Djevojèica se smilovala vidjeviši da hodam uz pomoæ štapa i ustupila mi stolicu. Puno andjela, puno mladjanih Afrodita i Apolona ima u ovoj gomili mesa. Zašto su u gomili mesa ova divna djeca? Zato sto nemaju alternativu, ludilo nema alternativu.
Prva Viljemovka
Nema kafe, nema bezalkoholnog piva, pa kad sam veæ ušao u kloaku oduèih se za Viljemovku. Kruška, u mom selu bi to rekli Kruška sa dugim “a” na kraju. Kruška je i onda kad se peèe od obiènih Glibanjki a i onda kad se peèe od kod nas rijetkih a soènih i slatkih Kajzerki koje èitav svijet osim mog sela naziva Viljemovkom.
Jedva da mi dodirnu pokrvljene zidove želuca, a toplota mi sunu u lice i tri Andjela koja su me dovela u “život” odskakutaše ka prostoru za ples. Valjda je muzika koju ja slabo primjeæujem dobila drugi ritam, jer i Žvakaèi poèeše da se pomjeraju malo brže, Koljenaši polomiše koljena, Narcisi ubrzaše ritam, Ribe poèeše da dobuju prstima po stolovima. Druga Viljemovka
Još više toplote prokola kroz tijelo, još više purpura na mojim obrazima, muzika postade snošljivija, a meso dobi druge, ljepše i ljepšim bojama obojene oblike. Jedan Koljenaš, to jest, jedna Koljenašica koja uz put pomalo preživa žvakacu gumu uporno gleda u mom smijeru. Znatiželjno i provokativno pokazuje nedvosmisleno da je zainteresovana za moju malenkost. Cerim se kao djavo, èekajuci priliku da pokazem tom djetetu, djevojcici sa golim pupkom, da sam stari èiko koji se kroz život probija oslonjen na stap. Konobar mi pomože da djevojèici ukažem da gubi vrijeme. - Jedan sto je slobodan gospodine!- dreknu mi pored samog uva i pokaza rukom u smijeru ugla utonulog u duvanski dim. - Hvala, i donesi mi još jednu Viljemovku!- dreknuh i ja pored njegovog uva, mozda sam ga malo i popljuvao, ko zna.Koljenašica pusti da joj donja vilica padne, kad ugleda kako hramljuæi prolazim pored nje. Kratko joj lice zamraèi sjena prezira, da bi ubrzo zatim navukla na lice izraz neizaintresovanost i nastavila da savija koljena.

Treæa Viljemovka, Naslonjen na zid u stavu Ribe na prazno otvaram i zatvaram usta i slusam neèije kreštanje, uvod, priprema za zvijezdu veèeri, reèe mi jedan od tri Andjela iz moje pratnje i ponovo se pridruži gomili mesa koja se gluva i slijepa pomjera tamo-amo. Rakija uèini svoje, pa i ja poèeh dobovati prstima po stolu, a pod stolom poigravati zdravom nogom.

�etvrta Viljemovka, Znoj se pomiješao sa parfemima, kiseo smrad bi me ugušio da mi pod nosom ne gori cigareta, pa nek mi neko kaže da pušenje nije zdravo. �etvrta Viljemovka nadje put do mog želuca upravo kad se pojavila bikasta pjevaèica, zvijezda veèeri. Æana, visoka je skoro kao i ja, snažna gorštakinja sa puno mesa na skeletu, baš onakva kakve cijenimo mi Balkanci. Što je najzanimljivije ona umije i da pjeva, ili je to samo utisak koji se stièe nakon kreštanja njene prethodnice.

Peta Viljemovka, Vec pomalo lièim na gomilu mesa, pretvaram se u misiæ, tetivu ili komad sala, koji besprekorno funkcioniše u organizmu. Bikasta pjeva Bosni i Bosancima: Nit boljih ljudi nit ljepših zena, i odjednom prestade djelovanje Viljemovke, jer laž u pjesmi koju euforièno zajedno sa bikastom pjevaju klinci, para mi uši i razdire dušu.Lažee. Da valjamo, mi koji ponikosmo na onom nesretnom trouglu, vukojebini i nedodjiji ne bismo se klali èetiri godine. Ne bismo spalili tudji znoj, niti glasili oèinji vid, niti silovali, niti krali, niti lagali. Ne bismo….ne bismo ni mi njima ni oni nama…ne bismo….

Šesta Viljemovka;Sapra tugu izazvanu pjesmom i pogled odvede prema crnokosoj ljepotici koja se vrti tik ispred mene. Turkinja, doktorica na specijalizaciji u Švajcarskoj, šapnuše mi moji Andjeli, a ja se zapitah da li bi noæas mirno spavala hanuma Sulejmanoglu da zna da joj je kæerka medju Srbima, jer sve sto smo mi uèili i èuli o surovosti Turaka èuli su i uèili Turci o Srbima.

Sedma ViljemovkaNosim je u grlu prema izlazu i razmišljam o deset godina propuštenog “života”: Ako je ovo taj “život” koji sam propustio, uopšte mi nije žao. Noæna tišina i hladan oktobarski vazduh uèiniše mi se kao rajska jabuka.
_________________
Cim se genije pojavi glupaci se udruze protiv njega.