|
M R A K
Na zemju
se
spustio
mrak.
Nema
više
svetla,
jasnoće i
reda.
Samo mrak,
Razastro tepih
za usnulo
vašarište.
Lomi
kamen i srce.
Mrak...
Nema nade,
da će
uskoro dan.
Da će
sunce granuti,
život
ukrasiti,
svetlom
izbledeti
tamu,
nad mojim
srcem
izbistriti
nebo,
na
duši
isceliti tešku ranu.
Mrak...
Ne kuca
srce,
nema
odziva,
pohod ka
mraku...
Jedan
vrisak,
kandila
svetle...
Škrguće...
Mrak...
(C)
Latinka Đorđević 2006.
Nazad
Napred
|
Latinka
Djordjević
je rodjena avgusta 1951. godine u Zemunu.
Sa
roditeljima rano napušta svoj rodni grad i odlazi
da zauvek živi u
Kruševcu. Školovala se u Kruševcu i
Beogradu. Posle dvadeset godina
odgovornog rada u vojnoj industriji u Kruševcu,
život je odvodi za
Švajcarsku.
Trenutno živi i radi u Cirihu. Poezijom se bavi
još od srednjoškolskih dana, a tek u zrelom
dobu, sticajem raznih
okolnosti objavljuje svoje prve radove.
Svoj književni rad započela
je reportažama objavljenim u casopisu "REČ". Od
tada je stalno
književno aktivna. Radjaju se pesme, bajke i basne
za decu. Voli da
ih sama režira i da za njih pravi scenografiju.
Član je Udruženja Srpskih pisaca Svajcarske. Pesme su joj
objavljene u
zborniku " Zaveštanja 2005".
"Savremenici u rasejanju", "Garavi
sokak", a u toku je i priprema samostalne zbirke pesama.
|