|
I
G R A
Rodih se
i počeh
da igram
dete...
Igračke u
mislima
Baloni na
nebu...
Rekoh,
ništa...
Igra je to
i ne
osvrnuh se.
Produžih
da igram
devojku...
Ne mnogo
lepu...
ali
simpatičnu, dragu,
punu
snova,
nasmejanu...
Život me
zabole.
Ne rekoh
ništa,
uozbiljih
se.
Zaigrah
na sve...
Ženu.
Postadoh
reka
mirna,
tiha , duboka..
skakutava
, brza,
puna
vrtloga.
Ne rekoh
ništa,
samo
pobeleh od igre...
Život
teče svojim
tokom....
Sad
ćutim...
ne
igram
i ne
smejem se,
više.
(C)
Latinka Đorđević 2006.
Nazad
|
Latinka
Djordjević
je rodjena avgusta 1951. godine u Zemunu.
Sa
roditeljima rano napušta svoj rodni grad i odlazi
da zauvek živi u
Kruševcu. Školovala se u Kruševcu i
Beogradu. Posle dvadeset godina
odgovornog rada u vojnoj industriji u Kruševcu,
život je odvodi za
Švajcarsku.
Trenutno živi i radi u Cirihu. Poezijom se bavi
još od srednjoškolskih dana, a tek u zrelom
dobu, sticajem raznih
okolnosti objavljuje svoje prve radove.
Svoj književni rad započela
je reportažama objavljenim u casopisu "REČ". Od
tada je stalno
književno aktivna. Radjaju se pesme, bajke i basne
za decu. Voli da
ih sama režira i da za njih pravi scenografiju.
Član je Udruženja Srpskih pisaca Svajcarske. Pesme su joj
objavljene u
zborniku " Zaveštanja 2005".
"Savremenici u rasejanju", "Garavi
sokak", a u toku je i priprema samostalne zbirke pesama.
|