|
KAD
STRUNA ZACVILI
Jeca i
drhti,
glas
staroga drugara.
Pesmu
nedre grudi,
uz
pratnju čembala.
O
detinjstvu se pesma peva,
tužna,
setna, nostalgična....
pa je
na čembalu struna
od
tuge zajecala.
Mili
brate,
daljina
je teška,
tuđa,
samotna...
A tebe
nema,
nema
naše sreće
i
detinjstva.
Mnoge
brige
more
nas godinama
i kosa
je,
od te
muke prosedela,
a
duša uvela.
Da je
san meni,
most
do zavičaja,
u
tvojoj blizini,
sve bi
noćas lakše bilo,
pa
i ovi dani u tuđini.
Jeca i
drhti,
glas
starog drugara.
Pesmu
iznedriše grudi,
uz
pratnju čembala.
(C)
Latinka Đorđević 2006.
Nazad
Napred
|
Latinka
Djordjević
je rodjena avgusta 1951. godine u Zemunu.
Sa
roditeljima rano napušta svoj rodni grad i odlazi
da zauvek živi u
Kruševcu. Školovala se u Kruševcu i
Beogradu. Posle dvadeset godina
odgovornog rada u vojnoj industriji u Kruševcu,
život je odvodi za
Švajcarsku.
Trenutno živi i radi u Cirihu. Poezijom se bavi
još od srednjoškolskih dana, a tek u zrelom
dobu, sticajem raznih
okolnosti objavljuje svoje prve radove.
Svoj književni rad započela
je reportažama objavljenim u casopisu "REČ". Od
tada je stalno
književno aktivna. Radjaju se pesme, bajke i basne
za decu. Voli da
ih sama režira i da za njih pravi scenografiju.
Član je Udruženja Srpskih pisaca Svajcarske. Pesme su joj
objavljene u
zborniku " Zaveštanja 2005".
"Savremenici u rasejanju", "Garavi
sokak", a u toku je i priprema samostalne zbirke pesama.
|