|
VEČE
Veče...
Šetam
ulicama
a u
duši
znam,
ovo nije
moj grad.
Svetiljke
svetle
poruku,
sutra
će novi dan,
a ja znam,
to nije
dan
za mene.
Veče...
Očekujem
pesmu zrikavca,
iz
gradskih parkova,
očekujem
svetlo iza
oblaka.
Tako je
već bilo
nekad,
u zemlji
gde sam se
rodila.
Umesto
pesme,
čujem
kloparanje
šina
i
škripu
tramvajskih kočnica...
Veče...
Ovo veče nije prošarano,
rumenim
prugama,
već nebom
zastrtim
sivim
tepihom,
izatkanim
od niti
bola,
tuge i
nostalgije
nas
tudjina.
Veče...
Samo na tren zasvetluca,
kao
zvezda mala,
suza moja,
u obliku
kristala,
što
se u
nebo,
ko ukras
utkala.
Veče,
tako sivo
i samotno,
tugom
i
nostalgijom,
dušu
moju
obavilo.
Veče, celo telo
čežnjom prestravilo,
a volju,
maštu i nadu,
mrakom
zaustavilo.
Veče...
Obično
veče u
tuđini...
Veče pred noć...
(C)
Latinka Đorđević 2006.
Nazad
Napred
|
Latinka
Djordjević
je rodjena avgusta 1951. godine u Zemunu.
Sa
roditeljima rano napušta svoj rodni grad i odlazi
da zauvek živi u
Kruševcu. Školovala se u Kruševcu i
Beogradu. Posle dvadeset godina
odgovornog rada u vojnoj industriji u Kruševcu,
život je odvodi za
Švajcarsku.
Trenutno živi i radi u Cirihu. Poezijom se bavi
još od srednjoškolskih dana, a tek u zrelom
dobu, sticajem raznih
okolnosti objavljuje svoje prve radove.
Svoj književni rad započela
je reportažama objavljenim u casopisu "REČ". Od
tada je stalno
književno aktivna. Radjaju se pesme, bajke i basne
za decu. Voli da
ih sama režira i da za njih pravi scenografiju.
Član je Udruženja Srpskih pisaca Svajcarske. Pesme su joj
objavljene u
zborniku " Zaveštanja 2005".
"Savremenici u rasejanju", "Garavi
sokak", a u toku je i priprema samostalne zbirke pesama.
|