NE PLAČI


Ne plači,
 izlomljena slamko,
suze svetlost odnose.
Mravi te gone u snu?


Ne plači !
Spavati ne možeš,
dok ja lutam,
dok mesecu šapćem,
a on posle priča zvezdama,
baladu mog kajanja.

Ne plači,
grešna planeto,
nećeš se razbiti o mene.
Već te ima on, sunce.
Već kružiš oko njega,
a kružna putanja
gubi kilometre.


Ne plači.
Plakala si juče,
ali radost ti blistala u oku,
kad si mi kazala,
*imam već dečka*.
Sunce zajeca,
pa u oblak pobeže.
Gorda, ti otrča *dečku*
i suze slađe od meda,
on je kupio usnama,
dok su mu za moju
ponudu pričala.


Ne plači.
On te je dobio,
a ja sam kriv.
Oh, samo da ti nisam
svilenu budućnost nudio,
ne bih danas lutao,
ni mrtav, ni živ
i ne bi te ljubio,
pa ostavio,
on tvoj *dečko*
tvoj promašaj.


Ne plači,
ne mogu da slušam,
skriven iza prozora,
u senci dunje.
I ne mogu shvatiti
 da zora može postati dan.
Ne mogu, ne umem.
Izlomljena slamko,
ne plači.
Sada smo jači
za patnju.


Ne plači !
Greška ništa
ne mora da znači,
kad ljubav blista,
u meni nežna i čista
i kad njena iskra,
oprašta zvezdi sve.


Ne plači...


1973. godine
Trebotin


Praštati,
praštati sve.
Uvek praštati,
 praštati nije greh.



© Ljubodrag Obradović
Страна 20   Почетна   Садржај   Наредна страна