VARKA

Tren ponekad ne prolazi,
mirisi lipa nose nas lako.
Oh, kako želim da te mazim,
lice uz lice, usne na usne, polako...

Oh, kako želim muziku u nama,
preludije i ono tiše, tiše...
Oh, kako lebdim dok nas tama
obavija sve više i više.

To sunce u okean tone,
to san umorne odmara...
U nama proleća to gore,
to nas život vara... vara...

© Ljubodrag Obradović