BLAŽENKA
Stižu lepa
vremena, život će nam krasiti ruže,
Plodovi naše ljubavi, moj životni i lepi druže,
Latice će biti sve veće, krupnije, lepše i slađe,
Mir će vladati, neće biti nespokojstva i svađe...
Te ruže, taj
Božiji dar koji će dati svemu smisao,
Veruj mi i ovo sve što sam sada samo nama napisao,
Čini moju bit, moj život i ovo prolazno postojanje,
Potrudimo se da nam problema bude sve manje i manje.
I ne dajmo
da nam nemir uništi naš spokoj,
Ceo život se vodi nekakav ljut i neizvestan boj,
Al' znaj samo je snop pruća nesalomljiv i ceo,
Zato hajde da i mi postanemo svega toga deo.
Da budemo
snop koji se nikada slomiti neće
Veruj mi Bog će nam podariti mira i sreće...
Samo treba da budemo zajedno u svemu tome
I ne dajmo da nas dušmani poraze i slome...
Šta
će biti nećemo nikada, i ne treba, znati
Tako mora biti i treba, jednom zauvek shvati,
Kada bi nam ovo sve Bog rekao ili napisao,
Uništio bi sve, i život više ne bi imao smisao.
Zato osmeha
i osmeha i... opet osmeha,
U Sreći i radosti jedino ima nade i leka,
Nećemo ovde na zemlji, valjda, biti doveka,
Zato SMEJ SE, SMEJ, SMEJJJ, MOJA BLAŽENKA!!!
©
Zoran Stevanović