|
VOLIM
TE ZEMLJO MOJA
O kako
te volim,
zemljo moja mila,
tu grudu tvoju rodnu,
u kojoj si sve tajne
postojanja našeg skrila.
Volim tvoja polja,
puna zlatnog žita,
vragolaste reke,
brda valovita.
Volim tvoje potoke
i vrzine,
glog u njima i drenjine,
divlju ružu i kupine
i slavuja
kad se krije,
prepelicu kada gnezdo
od bršljena vije.
O tako te volim,
zemljo moja mila,
bilo gde
i koliko god
daleko od tebe bila.
© Latinka Đorđević
|
Latinka Đorđević
je rođena avgusta 1951.
godine u Zemunu. Sa roditeljima
rano napušta svoj rodni grad i odlazi da zauvek
živi u Kruševcu. Školovala se u
Kruševcu i Beogradu. Posle dvadeset godina
odgovornog rada u vojnoj industriji u Kruševcu,
život je odvodi za Švajcarsku.
Trenutno živi i radi u Cirihu. Poezijom se bavi još
od srednjoškolskih dana, a tek u zrelom
dobu, sticajem raznih okolnosti objavljuje svoje
prve radove. Svoj književni rad započela je
reportažama objavljenim u časopisu "REČ".
Od tada je stalno književno aktivna. Rađaju se pesme, bajke i
basne za decu. Voli da ih sama režira i da za
njih pravi scenografiju.
Član je Udruženja Srpskih pisaca
Švajcarske. Pesme su joj objavljene u zbornicima "Zaveštanja
2005.", "Savremenici u rasejanju"
i "Garavi sokak", a u toku je i
priprema samostalne zbirke pesama.
kontakt - e-mail:
dj.latinka@bluemail.ch
|