možeš ti to.
I zgaženi cvet,
pleni mirisom.
Pričaju ti priče,
a sve biva gore.
Jedni na druge sad liče,
dok obmane govore.
Pevaju ti balade,
sutra će bolje biti.
Ono što danas rade,
neće se sakriti.
Pitanja silna te lome.
Hajde, izlaz pronađi.
Kad sve nade se slome,
na druga vrata izađi.
Pokreni svet,
možeš ti to.
I pamti zauvek,
nije nikad sve propalo.
2/9/2005
Ljubodrag Obradović
Ljubodrag Obradović
06-09-2005 u 17:15:50
NE GLEDAJ...
Ne gledaj oko sebe,
svi imaju svoja posla.
Pauka koji mrežu plete,
muva skupo će da košta.
Ne gledaj druge,
svojim putem kreni.
Otpevaj svoje i tuge
za pojas zadeni.
Ne zakeraj,
nema više ideala.
Sve ima početak i kraj,
znaš, nisi budala.
Ne plači,
nešto za sebe uradi.
Uspeh mnogo znači,
dušu začas podmladi.
Ne gledaj pozadi,
to samo boli.
Svet te uvek izradi,
sam za sebe se izbori.
Ne gledaj druge
i tebe niko ne gleda.
Beži iz ove kaljuge,
da ne svisneš od jeda.
Ne gledaj oko sebe,
svi imaju svoja posla.
Pauka koji mrežu plete,
muva skupo će da košta.
Ne gledaj druge,
svojim putem kreni.
Otpevaj svoje i tuge
za pojas zadeni.
Ne zakeraj,
nema više ideala.
Sve ima početak i kraj,
znaš, nisi budala.
Ne plači,
nešto za sebe uradi.
Uspeh mnogo znači,
dušu začas podmladi.
Ne gledaj pozadi,
to samo boli.
Svet te uvek izradi,
sam za sebe se izbori.
Ne gledaj druge
i tebe niko ne gleda.
Beži iz ove kaljuge,
da ne svisneš od jeda.
1/9/2005
Ljubodrag Obradović
KOLIKO...
Koliko sati,
probdela si noću,
čekajući da svrati,
i odnese samoću.
Koliko nade,
zauvek si izgubila,
dok sanjala si balade,
a nisi ljubila.
Koliko suza si prolila,
sve čekajući sreću.
A još nisi shvatila,
kraj je tvom proleću.
Koje tek iluzije,
otišle su u etar.
Tren sadašnji bez vizije,
odneo je vetar.
Koliko vremena do otrežnjenja,
prošlost ne može da se vrati.
Propušteno u životu, život menja.
Ali, to se, tako kasno shvati.