Pesme nedelje za novembar 2005
Pesme nedelje, kandidati za najbolju pesmu u novembru 2005. godine.
Vašim glasovima u anketi na ovom sajtu izabraće se pesma meseca novembra 2005. godine.
Na kraju godine od pesama meseca izabraće se pesma godine sajta www.poezijascg.com !
GLASAJTE !!!
01.01.2006. godine
Vašim glasovima, u do kraja nezvesnoj trci, za pesmu meseca izabrana je pesma *KRAJ* koju je poslao Bojan Blef, a koju je napisala Slađana (poznata Bojanu Blefu).
1/11/2005
Ljubodrag Obradović
ISTINA
Ljubav, ko svilu,
na belom papiru,
hteo sam za nas.
Grom tvog ćutanja,
ubija me sad,
dok ko izgladneli pas,
noću gledam sve zvezde,
a vidim samo jednu, tebe.
I ti, zvezdo,
gledaš zemlju,
ali ne vidiš, mene.
2/11/2005
Ljubodrag Obradović
PEJZAŽ U SUMRAK
Crveno svetlo na zapadu,
ustreptali vazduh pred kišu,
dok šetam obalom močvare.
Vodi se čudni rat,
osvajaju guske svet,
pijavice beže u mulj.
Odjednom lovac sa sačmarom
naruši mir. Pucanj u prazno.
Odleteše guske i lišće.
Crveno svetlo na zapadu,
koraci spori obalom močvare.
Svet ide svojim putem.
3/11/2005
Ljubodrag Obradović
PROSTRANSVO
Razum je prostranstvo učinio malim.
Na dlanu leže neostvareni snovi.
Sad se sudbina sa mnom šali,
pa mi nudi život bolji i novi.
Nudi mi život koji se samo sanja.
Ja ne znam šta ću, a koža se ježi.
Sit sam odavno svih nadanja,
sad starost iza okuke leži.
Sad kad sudbinu sveta,
nad glavama našim nosi vetar,
svoje nade u reku bacam,
neka drugima ulepšaju etar.
Razum je prostranstvo učinio malim.
Na dlanu leže neostvareni snovi.
Sad se i ja sa sudbinom šalim,
pa opet tražim ovaj svet surovi.
KRAJ 4/11/2005
Poslao Bojan Blef
Ne želim kraj, a on je sve bliže.
U sećenju ostaje osmeh tvoj.
Reci što na kraju mi reče,
poslednji uzdah iz srca mog.
Otišo si tiho bez pozdrava,
rekavši reči što bole,
"I posle tebe imaću ljubavi nove".
Zašto si rekao to,
kad i sam odlazak podnosim teško.
Kad svaka zora bez tebe tužna je
i svaka noć bolna i ružna je.
Suzama pravim mesecu put,
zvezdama se molim za povratak tvoj.
Bez tebe nemam kud,
jer ti si sav život moj.
Uskoro će godina nova,
gde ćeš je provesti da mi je znati?
Sa društvom uz muziku,
ili sa drugom što "svojim" će te zvati.
Za doček ja biću sama,
kao i godine prošle i mnoge pre.
Mrzeću u novogodišnjoj noći
i tebe i sebe i to što"Volim te".
I opet ću negde u nepovrat poći,
čekajući da setiš se mene,
naših zajedno provedenih noći,
noći što bude uspomene.
Bojan Blef piše:
Pesma je posvećena
"BOJANU PRŠIĆU-BLEFU"
Autor : Slađana
Ljubodrag Obradović
5/11/2005
JASNOĆA
Pokošenim livadama šetam
i sam pokošen životom.
Vetar sam,
zdrobljen kosturima drveća.
Mrav sam,
a splav me nosi,
tudjom rukom vodjen,
u carstva nepoznatih strahota.
Lud sam skoro
i sit dogadjaja lažnih,
u svetu lažnom,
gde podlaci ližu čizme podlacima
i dobro prolaze.
Gde poštene kičme
i kad iskrivljene mole,
šut u zadnjicu dobiju
i ništa više.
Sit sam života,
a seno tako zanosno miriše
i pitanja nova nameće.
Smisao?
Da li ga ima?
Život ima draži?
Ciljevi postoje?
Nadaj se, nadaj,
poštena dušo.
I dođi, pohvali se,
kad budeš čuo,da tvoja sorta
i tvoje bratsvo,
nasmejani šetaju.
Idem.
Miriše seno.
Ratovi, svađe, čemu?
Zbog dosade silnih, valjda.
Idem.
Pauk groznu mrežu plete,
a želja raste,
stanje da promenim.
Život ima draži!
Ciljevi postoje!
Nadaj se, nadaj,
poštenjače moj.
Idem.
Sad mi je sve jasno;
i da mrtvi vide
i da živi
slepoću priželjkuju.
Idem.
I jasnoća je slučajnost.
Da nisam
u zadnji čas odgurnut
i sad bi smatrao
da je poštenje vrlina.
Idem.
Sve mi je jasno.
I da trava mrtvi miris širi...
I da grom gađa pošteno...
I da laž i slučajnost na gozbi...
Idem.
Sad mi je sve jasno.
I da se dobro ne gleda,
ne primećije
i lako zaboravlja,
a zlo pamti.
I da podlaci ti čine zlo,
pretvarajući se
da ti prave uslugu,
pa očekuju zahvalnost.
Ako im ogorčen,
nepažnjom uzvratiš,
znaju i da se uvrede.
Sadam na klupu.
Seljanka grabulja seno.
Mirisi, izgrebani plaču.
Sećanja na prokockanu prošlost.
Sad nije vreme za romantiku.
Sad me pogledi prže,
želeći da me zagreju.
Sad me vezanog drže
i iza leđa mi se smeju,
misleći da sam budala.
A ja samo sedim i gledam
i sve mi je jasno.
Posebno da ništa,
promeniti ne mogu.
Samobor, 1973. godine.
Copyright © by POEZIJASCG All Right Reserved. Objavljeno : 2005-11-02 (1586 Pročitano) [ Idi nazad ] |
|